Tuzlanski volonteri su već očistili svoj grad, a akcije čišćenja pod motom "Let's do it" za sutra su predviđene širom BiH. Svjetski dan čišćenja obilježava se u 150 zemalja svijeta, sa učešćem 380 miliona volontera.

Mi smo provjerili – kakvi su ekološki standardi u Bosni i Hercegovini.

Ružne su slike dolaze iz Bosne i Hercegovine. Je li ekološka svijest u Bosni i Hercegovini na umoru?

U Tuzli danas 1.000 volontera čisti ilegalne deponije. Protekih godina prikupili, kažu, 13.000 tona otpada.

“Nažalost, nismo još na zadovoljavajućem nivou kada je u pitanju stanje u zaštiti životne sredine i općenito ekološkoj svijesti. Svi na tome moramo intenzivno raditi, počevši od pojedinaca i grupa. Nadamo se da u narednom periodu nećemo imati potrebu da realizujemo ovakve terenske aktivnosti na području BiH. Imamo prirodna bogatstva i ljepote i toga nismo svjesni i kontinuirano ih zagađujemo”, poručio je Amar Kvrgić, koordinator projekta “Let's do it” Tuzla.

Sarajevo. Srednjoškolci čiste Spomen-park Vraca. Druga lokacija, ali isti problem, identična poruka.

“Zaista bi trebalo u gradovima i selima adekvatno odstranjivati. Moram priznati, nema dovoljno kontejnera. Trebao bi veći broj, i veći broj za odvajanje smeća. Ljudi bi to počeli da prihvataju”, poručila je Ana Mrdović, inžinjerka hortikulture.

U KJKP “Rad” kažu nam – građani često sav “kućni” i “zeleni” otpad odlažu u kontejnere, gdje on ne pripada. Ipak, i kada bi odgovorno razvrstavali, često je to uzaludan posao:

Vilsonovo šetalište u Sarajevu – jedna od rijetkih lokacija gdje možete zateći kontejnere u boji. Dakle, plava – karton i papir, žuti – metalne ambalaže i plastika, staklo – zelena. Međutim, građani često nisu dužni pridržavati se ovih pravila, jer u ostalim dijelovima grada uglavnom su na raspolaganju samo obični sivi kontejneri. A i sami kažu kako ne razvrstavaju smeće.

– “Šta se odlaže u žute kontejnere? Ne. Zeleni? Ne. Plavi? Ne znam uopše šta se odlaže u koji kontejner.”
– “U žute? Plastika. Plave? Kese. Zeleni? Otpad ovaj neki…”

N1: Zavoljni čistoćom u gradu? “Jesam. Ali i do nas je puno.”
N1: Razvrstavate Vi otpad? “Da.”
N1: Koliko treba da se razgradi plastika u prirodi? “Nemam pojma, ali mislim baš nešto puno, hiljade godina…”

“Ne, malo nešto, ali uglavnom ne razvrstavam.”

N1: Za šta služe plavi kontejneri?
“Pet. Nemam pojma, piše na njima. Zeleni? Komunalni. Žuti? Papir.”

No, u KJKP rad kažu nam – vrše samo pripremu za recikliranje. Raspiše se javni poziv a onda se otpad distribuiše prema fabrikama, gdje se reciklira. A dok ne dostignemo više ekološke standarde, ne škodi ponoviti: Papir u plavu, plastiku u žutu, staklo u zelenu. Da bi se u prirodi razgradila jedna plastična boca, potrebno je od 100 do 1 000 godina, a odbačena limenka u prirodi ostaje 500 godina.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.