Plan upravljanja vukom, koji je jednog od najznačajnijih činitelja prirodne ravnoteže vratio s ruba istrebljenja u Hrvatskoj, nakon početnog oporavka zapao je u krizu o kojoj za sada nema službenog objašnjenja.

U Hrvatskoj trenutno živi najviše 200 vukova udruženih u 48 čopora, no 2010. godine je bilo zabilježeno 212 jedinki u 49 čopora, i od tada im se broj stalno smanjuje.  

Ključni dokument, Plan upravljanja vukom, ističe da je glavni razlog opadanja broja vukova povećana smrtnost koja je posljedica ljudskog djelovanja. Međutim, nitko ne odgovora zašto je to tako, niti su krivci poznati.  

Glavni stručnjak za istraživanje i upravljanje vukom Josip Kusak ističe da je 200 vukova malo za prostor Hrvatske, lovci traže da se kvota godišnjeg odstrela s 10 poveća na 30 posto, a vlasnici stada su s pravom gnjevni jer imaju stalne gubitke čija naknada stalno šepa.  

U svijetu ima oko 150 hiljada vukova, naseljenih u četrdesetak zemalja, od čega samo oko 60 hiljada u Kanadi. Tokom 20. stoljeća vuk je u nizu zemalja istrijebljen. Krajem 19. stoljeća nastanjivali su sve dijelove Hrvatske, a početkom 1990-ih ostalo je samo 50 jedinki u Gorskom kotaru i Lici.  

Hrvatska se nalazi na granici njihovog istrebljenja. U Bosni i Hercegovini ima ih dvostruko više nego u Hrvatskoj, ali dvostruko manje od 800 vukova u Srbiji, dok ih je u znatno manjoj Makedoniji više od hiljadu.  

Istraživanja zoologa iz Novog Sada utvrdila su da na Balkanu postoje dvije različite subpopulacije vukova: brojnija “istočna” u Srbiji i Makedoniji u kojoj vuk ima stabilan razvoj, i dvostruko slabija “zapadna” u Hrvatskoj i BiH, koja predstavlja prelaz prema prostoru na kome je vuk istrijebljen.  

U svijetu su utvrđena 44 haplotipa vuka, odnosno skupine koje su genetski srodne, a u Evropi deset.   

Vuk se hrani velikim sisavcima, najviše dvopapkarima kakav je jelen, no pojest će i svaku drugu životinju koju najlakše može uhvatiti. Ako vukovi žive blizu ljudi, mogu se gotovo potpuno prebaciti na prehranu domaćim životinjama, kažu stručnjaci.