Učite djecu da heroji nisu oni koji idu u rat već oni koji sve čine da do rata ne dođe! Jedan od takvih heroja je, bez dileme, fra Janko Ljubos, bosanski fratar, kustos muzeja Franjevačkog samostana u Fojnici.

Kada je autor ovih redaka prije nekoliko godina pisao o “herojima koji nikome nisu trebali”, u vrhu liste bio je upravo fra Janko koji je, ispisujući stranice ljudske časti u vremenima beščašća, devedesetih godina prošlog stoljeća, činio sve da u srednjoj Bosni ne dođe sukoba i rata, te pozivao na mir, tražio da topovi utihnu i pomagao unesrećenim ma ko bili…

Autor: Faruk Vele

Krik bosanskog fratra

“Zaustavite rat u Gornjem Vakufu. Dogovorite se. Ako to ne učinite u Bugojnu će biti velika katastrofa. Nema ciljeva koji katastrofu mogu opravdati. Prvi put vam se obraćam i molim vas, poslušajte”, bio je vapaj fra Janka upućen u januaru 1993. generalu Slobodanu Praljku, koji je pravosnažnom presudom u Haškom tribunalu prošle godine osuđen za ratne zločine, nakon čega je ispio otrov, te pukovnicima Željku Šiljegu i Miri Andriću.

Nažalost, nisu ga poslušali…

Umjesto Praljka, Šiljeg je fra Janku drsko odgovorio da “postupaju kao vojnici” i da će “sukob prestati kada postrojbe Armije RBiH polože oružje u Gornjem Vakufu i odu nesmetano van grada”.

O ljudima poput fra Janka malo se danas govori. Nažalost, ponovo mnogo više prostora u medijima ima za one “što uz bojni poklič legaju”, kako bi to dočarao genijalni Đorđe Balašević, za one što “pevaju u slavu noževa”, “pevaju, pa onda begaju”.

Fra Janko danas veli da je važno uvijek biti čovjek, pozvati na mir i ljubav.

“To je uvijek važno. To je pitanje uvijek aktualno. Važno je na njega davati odgovore, pogotovo ako taj odgovor može biti konstruktivan, odgovor koji će izgrađivati samog čovjeka, onoga ko govori i kome se govori. Pomirenje je teško postići pa reći: “E, sad je pomirenje”. Ono se postiže svaki dan. Iz dana u dan. Počevši od obitelji, na radnom mjestu, među narodima, religijama. Pomirenje se izgrađuje. To je jedna trajna kategorija koja se može izgrađivati i razgrađivati”, započinje fra Janko.

Mi smo i danas, podsjeća nas ovaj bosanski fratar, pozvani izgrađivati dobro i pozitivno djelovati.

“Opterećeni smo jednom ružnom prošlošću. Ne, ne treba od nje bježati, ali je treba pravilno interpretirati. Onoga tko je činio dobro, treba priznati i pohvaliti, a onoga tko je činio loše, treba kazniti. Ne da bi mu se neko svetio, već da i drugi vide da nije dobro činiti loše stvari”, naglasio je Ljubos.

Ima neka Božja providnost u činjenici da je Fra Janko današnji čuvar čuvene Ahdname, značajne bosanskohercegovačke baštine, ali i sjećanja na mudrog fra Anđela Zvizdovića, fratra rodom iz okolice današnjeg Gornjeg Vakufa-Uskoplja, koji je izašao pred sultana Mehmeda II Fatiha. Jer, upravo je za taj kraj vezano i za djelovanje fra Janka kojeg poštuju svi, bez obzira na njihovo porijeklo. On u svojoj misiji dobra nije ostao samo na riječima.

Kompletan tekst možete pročitati OVDJE.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.