Sabina Omić radila je 27 godina u hotelu "Tuzla" i nalazi se među 35 posto otpuštenih radnika hotela.
“Šta sam doživjela da razmišljam o samoubistvu. Oni su taj kredit na nas stavili, kao da smo ga podigli, stavili u džep i odnijeli kući. I sada su tu kamate i oni nas oko 50.000 maraka duže s tim kreditom. I sad ih čekam da dođu da plijene po kući”, kaže Omić.
vezana vijest
Radnici su u prvoj fazi privatizacije podigli kredite i tim novcem kupili dionice hotela “Tuzla” od oko 75 posto. Oni su poslije nekog vremena te dionice preko Agencije za privatizaciju TK-a ustupili Ram Investu koji se obavezao da će vratiti radničke kredite, ali nije.
“Podigli smo kredit u Hypobanci. Svi ti krediti su uplaćeni na moj račun. Radnici uopšte nisu nigdje ni potpisali da su podigli pare. Niti postoji takav dokument. Ja sam to prenio Agenciji za privatizaciju”, tvrdi Orhan Fejzić, bivši direktor hotela “Tuzla”.
“Ljudi umiru od stresa. Ne samo od stresa, infrakte dobijaju. Zar je veća cijena hotela od jednog života radnika? Uhvatit će se za glavu svi kada pošaljemo evropskom sudu tužbu”, kategoričan je Ibro Mujkić, bivši dioničar hotela “Tuzla”.
Firma Ram invest je otišla u stečaj, a radnici su je tužili.
“Za ove radnike postoji samo riješenje da raskine ugovor i onoliko koliko je uplaćeno kredita”, ističe Fejzić.
Osim Sabine Omić, još preko stotinu radnika hotela “Tuzla” u istoj je situaciji. Kreditom od preko milion KM su spriječili odlazak preduzeća u stečaj, a nakon privatizacije su ostali bez dionica i radnog mjesta.
