"Budi spreman spasiti živote, postani superheroj" moto je ovogodišnjeg Evropskog dana doniranja i transplantacije organa. 13. oktobar obilježava se kao važan datum na zdravtvenom kalendaru i poseban je za mnoge koji su bili u stanju potrebe.

Donosimo vam priču o herojima u BiH, ali i onima koji su imali svoje heroje i pitamo raste li svijest o doniranju organa u našoj zemlji?

Adnan Fazlagić je prije četiri godine saznao da mu je neophodna transplantacija srca. Međutim, takav operativni zahvat nije bilo moguće uraditi u Bosni i Hercegovini. Put ga nakon dvije godine vodi u Ljubljanu, gdje dobija zdravo srce, i priliku za novi početak.

“U nekoj restrospektivi četiri godine kasnije mogu reći da se osjećam kao posve zdrav čovjek. Danas je Evropski dan doniranja organa, dan kada se prisjećamo svih donora zahvaljujući kojima smo živi”, kazao je Fazlagić.

Zahvaljujući svom sinu, otac Džana Kapića danas živi normalan život. Bez imalo dvojbe odlučio je ocu donirati pola jetre.

“Prije svega vidio sam koliko se otac patio. Dvadeset godina je imao cirozu jetre i vidio sam kroz šta je sve prolazio. Kada smo došli do tog saznanja da je to zadnji stepen u njegovoj bolesti, da je jedina opcija transplantacija da li sa živog ili mrtvog donora, vidjeli smo ustvari da je sa živog donora veća vjerovatnoća da će zahvat biti uspješan. Nisam puno razmišljao jer meni je 27 godina i veći dio svog života gledam kako se čovjek pati i šta znači ta jetra u funkciji svakodnevnoj za jednu osobu”, ispričao nam je Džan.

No, nemaju sve priče sretan završetak. Adnan i Džan nam pričaju kako svakodnevno sreću ljude koji polako gube nadu, jer je ovo je jedna od lošijih godina u Bosni i Hercegovini po pitanju doniranja organa i transplantacijske medicine.

“Transplantacija je u suštini najjeftiniji način liječenja kada je u pitanju darivanje organa jer dijaliza je jako skupa i izdvajaju je ogromna novčana sredstva. Preko 36 miliona KM se godišnje, samo u Federaciji BiH, izdvoji za dijalizne pacijente. Transplantacijom imamo uštede, transplantacijom čovjeka vraćamo u život, društveno je aktivan, vraćamo ga na posao, njegovoj obitelji, što je najvažnije”, kazao je Tomislav Žuljević iz Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BIH.

Osim toga, stvaraju se uštede i u zdravstvu. Svi ovi ljudi pitaju se zašto država to još uvijek ne prepoznajte u pravoj mjeri. Nedovoljno je razvijena i svijest o značaju doniranja organa.

Upitali smo i građane da li bi donirali organe i dobili smo ove odgovore:

“Rado bih donirao al ja sam toliko star da ne znam kome treba”:
“Ne bih donirala organe zato što trebaju meni”.
“Naravno ja sam imala bolesnika za transplantaciju. Da, zašto da ne”.
“Da zato jer bi tako spasio nekome život. Ne zato što bi to neko mogao zloupotrijebiti”.

Presađivanje organa, tkiva i ćelija jedno je od najvećih dostignuća moderne medicine. Kod priče o transplantaciji organa svatko treba razmišljati o tome da je svatko prvo potencijalni primatelj, a onda i donor. Moto ovogdišnjeg obilježavanja je – postani Budi superheroj.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.