Tužilaštvo BiH je prije nekoliko mjeseci podiglo optužnicu protiv 27 osoba optuženih za organizirani kriminal, tešku krađu, iznudu, krijumčarenje, razbojništvo i napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti.

Većina osoba od ranije je poznata policiji i pravosuđu, s nekima je ranije sklopljena nagodba, neki su ranije pušteni na slobodu i nakon nekoliko ponovljenih teških razbojništava. Ili kako su danas upozorili iz Sindikata policije KS, “upravo kaznena politika, ohrabruje kriminal”.

“Posebno kriminal sa obilježjima nasilja, mora tom segmentu kaznena politika biti puno oštrija. Moraju se primjenjivati maksimalne zakonom propisane kazne, ne minimalne, ne nagodbe ili uvjetne osude, koje idu na ruku počiniocima krivičnih djela i daju im dodatni podstrek za vršenje krivičnih djela”, kaže predsjednik Upravnog odbora Sindikata policije Kantona Sarajevo, Mirza Hadžiabdić.

Najveća izrečena kazna u oblasti autokriminala u BIH je 11 godina. No ostala je i jedina, jer se autokriminal vrlo rijetko definiše kroz organizirani kriminal. S druge strane, kazna za pojedinačne krađe automobila kreće se od šest mjeseci do pet godina zatvora.

“I to je kazna i bolja je od kazne kojom se neko uvjetno osuđuje. Kojom se minimalno kažnjava na godinu ili dvije. Treba dobru analizu napraviti zašto određeni postupci traju toliko dugo, da naše kolege idu nakon sedam ili osam godina da svjedoče za određeno krivično djelo. Gubi se kredibilitet i svjedoka i slučaja”, podvlači Hadžiabdić.

Da postoje ogromne manjkavosti krivičnog zakonadavstva, posebno u primjeni Sporazuma o priznanju krivice slaže se i zamjenik ministra pravde BIH, Nezir Pivić. Istina je da to poboljšava efikasnost krivičnog postupka, ali pod koju cijenu, pita se Pivić te dodaje kako ograničenja nema ni kad su u pitanju višestruki povratnici istih djela.

“Da li se postiže sama svrha kažnjavanja ako mi danas imamo preko 80 posto postupaka koji se završe sporazumno. I da li je opravdano da mi izričemo kazne u krivičnim postupcima ispod zakonom propisanog minimuma samo zato što je došlo do sporazuma. Za koja krivična djela se može sklopiti? U našem zakonu za sva krivična djela i za sve faze krivičnog postupka”, kaže Pivić.

Ono što posebno zabrinjava je agresivnost kriminalnih grupa koje sve češće napadaju policijske službenike uz upotrebu vatrenog oružja. Posljednji napad bio je posebno svirep, naročito zbog činjenice da je na policajce otvorena vatra s oružjem velike vatrene moći u momentu dok su se nalazili u vozilu. Iako su zakonske ovlasti policajca u rangu većine evropskih zemalja problemi postoje kod same primjene, od procedura za upotrebu vatrenog oružja, do samog naoružanja i opreme.

“Evo konkretno svaki policijski službenik morao bi imati zaštitne prsluke. Dakle takvi su novi izazovi da moramo svakom policijskom službeniku osigurati pored kratkog i dugo naoružanje. Moraćemo da napravimo određene iskorake”, pojašnjava Hadžiabdić.

U BiH svaki entitet ima svoj zakon o policijskim službenicima, svaki kanton ima svoj zakon o radu policije, a postoji i državni zakon, sve to utiče na efikasnost i rad policije. S druge strane, kako su poručili policijski zvaničnici sarajevskog kantona, problemi poput autokriminala ne mogu se parcijalno rješavati.

“Ono što je moja impresija da ne postoji dovoljna koordinacija policijskih organa, u kantonu sa Federacijom pa Federacije i Republike Srpske. Mi ipak imamo Ministarstvo sigurnosti na nivou države i nemoguće je da ta suradnja nije dovedena na onaj nivo da se otkriju počinioci u kraćem vremenu”, mišljenja je i ugleda odvjetnica Senka Nožica.

Nakon ubistva policajaca jedna od mjera koju je zatražilo Općinsko vijeće Novi Grad-Sarajevo je i uvođenje videonadzora, jer je i to jedan od načina zaštite sigurnosti te olakšavanja rada policiji.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.