Istraga o smrti Slobodana Praljka, osuđenog za ratne zločine, konačno je zatvorena.
Nakon što je Haški sud izrekao presudu protiv njega za zločine protiv čovječnosti u periodu između 1992. i 1995., Praljak je prošle godine oduzeo sebi život u sudnici Tribunala za bivšu Jugoslaviju. Istraga nije pokazala na koji način i u kom trenutku je Praljak dobio kalij-cijanid koji je popio. Nije utvrđeno da je počinjeno kazneno djelo, objavilo je nizozemsko tužiteljstvo.
U srijedu 29. studenog 2017. osumnjičeni Slobodan Praljak bio je prisutan kada je Tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izrekao presudu protiv njega. Nakon što je saslušao presudu, Praljak je uzeo riječ i zatim popio gutljaj iz jedne bočice. Ubrzo nakon toga mu je pozlilo i dva sata kasnije umro je u bolnici „ Westeinde“.
ICTY je istoga dana podnio zamolbu Državnom odvjetništvu u Hagu da sprovede istragu u svezi Praljkove neprirodne smrti.
Sumnja u dva kaznena djela
Nakon Praljkove smrti nastala je sumnja da po nizozemskom zakonu postoji mogućnost da su izvršena dva kaznena djela.
Prvo kazneno djelo odnosi se na to da je supstanca koju je Praljak popio zabranjena temeljem Zakona o lijekovima. Istraga je pokazala da se radilo o ubojitoj dozi kalij-cijanida rastvorenog u vodi. Ta supstanca se doduše ne može tek tako nabaviti, no po Zakonu o lijekovima posjedovanje kalij-cijanida nije kazneno djelo.
Druga sumnja se odnosila na to da je Praljak dobio pomoć od drugih prilikom pripreme samoubojstva. Da bi se to istražilo pokušalo se saznati kako je ta bočica s otrovom dospjela u sudnicu. Kako bi se to utvrdilo između ostalog su pregledani snimci napravljeni nadzornom kamerom, saslušani su razni svjedoci i pregledane su prostorije u kojima je Praljak boravio, kao i dokumenti i nosači podataka. Međutim nisu pronađeni pokazatelji koji bi pojasnili na koji način i gdje je Praljak došao do otrova.
Snimke nadzorne kamere
Na snimcima nadzorne kamere kako iz zatvora, tako i iz ICTY-a, nije primijećeno ništa. Na tim snimcima se nigdje ne vidi da on u bilo kojem trenutku ima kod sebe neku bočicu ili neki tome sličan predmet, ili da mu je netko uručuje. Također tijekom raznih pretresa koji su izvršeni toga dana nije primijećeno ništa osobito. Na snimcima iz sudnice ne može se vidjeti odakle je on izvadio tu bočicu.
Praljak je prije suđenja proveo kratko vrijeme u dvije prostorije bez video nadzora: na zahodu i u prostoriji za zadržavanje, jednoj vrsti čekaonice. U toku naknadnog pretresa navedenih prostorija nije pronađeno ništa značajno, navodi nizozemsko tužiteljstvo.
Oproštajno pismo
Gledajući unatrag, na temelju izjava svjedoka može se zaključiti da je Praljak već duže vrijeme razmišljao o samoubojstvu. Tako je Praljak na primjer dao da se njegove osobne stvari upakiraju kako bi se otpremile u Hrvatsku i u raznim se prilikama opraštao od određenih osoba. Svjedoci su to objašnjavali time što se kazneni predmet u višem stupnju protiv Praljka, bližio kraju. Nakon njegove smrti pronađeno je oproštajno pismo u kome je Praljak napisao svojoj obitelji da je još davno donio odluku da okonča svoj život, u slučaju da bude proglašen krivim.
Ne može se isključiti da je Praljak već (prilično) dugo vremena posjedovao taj otrov. Kalij-cijanid se može čuvati u suhom obliku i već je neznatna količina tog otrova smrtonosna. Kada se gleda sa te strane nije ni čudno da je unos i čuvanje te tvari ostao neprimijećen, navodi tužiteljstvo.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.