Visočki čibučar, Vehab Halilović, decenijama na istom mjestu pretvara drvo u umjetnost. Njegovom zanatu ne prijeti izumiranje jer kako tvrdi i dalje postoje ljudi koji se bave tim poslom iako značajno manje nego u odnosu na period prije posljednjeg rata u BiH.
Zanat obrade drveta i izradu češlja od goveđeg roga još kao dijete naučio je od starije braće i oca. Dok je još išao u osnovnu školu počeo je izrađivati rukotvorine, a nerijetko je pravio sebi i prijateljima igračke.
“U narodu je zanat poznat pod imenom čibučarstvo. Vjerovatno je razlog to što je čibuk bio nekad dominantna rukotvorina i do ove agresije uglavnom su dominirale četiri vrste rukotvorina; razne veličine i oblici čibuka, razne vrste svirala/frula, tespihi i češalj od goveđeg roga”, kaže Halilović.
Oduvijek je najviše volio izrađivati frule i kako kaže vremenom je postao prepoznatljiv po njima. U posljednje vrijeme su to najčešće tespihe za džamije, dok se izradom češljeva nikada nije profesionalno bavio za razliku od braće. Dodao je kako izrada određenih predmeta može trajati mjesec, pa i dva.
“Većina, skoro 90 posto starih zanata, prerasli su u industriju ili su nestali. Ovo je zanat koji nije prerastao u industriju, koji se još uvijek radi kako se radio prije stotinu i više godina. Nije nestao. Obzirom da danas još uvijek ima dosta koji to radimo, nema, bar zasad, opasnosti da će nestati”, kaže nam Vesko.
Halilović, iako je po zanimanju mašinski tehničar, nikada se nije prestajao baviti rukotvorinama. Uz ljubav, dodaje, ostala je i potreba za dodatnim prihodom, jer njegova supruga nije bila zaposlena. Svoje znanje danas prenosi na unuke koji idu u osnovnu i srednju školu i već mu pomažu u izradi određenih predmeta.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.