Slučaj kosovskih taksi priča je s političkom pozadinom, koja se lomi preko leđa privrednika. Sanckija nisu pošteđeni ni domaći proizvođački s područja USK.

Uz ionako teške uslove u kojima rade, jer kako tvrde, sopstvena država im nerijetko nanosi više štete nego koristi, sada su izloženi blokadama izvoza na Kosovo, iako s pričom koja je u pozadini, nemaju ništa. Apel nadležnim institucijama da što skorije postignu dogovor i odblokiraju tržište.

Na Kosovo ne voze ni kamioni Pivovare Bihać. Godinama je menadžment istraživao ovo tržište. Uz nepovratno vrijeme, uložili trud i novac. Posao je konačno krenuo – no nije potrajao.

“Otišli smo s izvozom od ovog ljeta nekih deset hiljada litara piva, i par puta više bezalkoholnih proizvoda Lipa, koje proizvodimo, i dosta je to dobro krenulo. Bili smo već na sljedećoj narudžbi upravo u razmatranju da se pošalje prema dole kada su uvedene ove takse”, istakao je Edin Ibrahimpašić, direktor Pivovare Bihać.

Štete se još procijenjuju. Iz Privredne komore Unsko-sanskog kantona apeluju na građane da kupujući domaće proizvode nadomjeste gubitke bh. privrednicima. Među oštećenim su, tvrde
brojni proizvođači:

“Prije svega to je izvoz mlijeka i naša mljekara Megle ovdje, podacima kojim mi raspolažemo radilo se o godišnjem izvozu otprilike od oko pet miliona maraka što je vrlo značajno za poslovanje ove kompanije i upravo zbog toga se mi nadamo da ova situacija neće potrajati jako dugo”, kazao je Enes Ružnić, predsjednik Privredne komore USK.

No, ako kosovske takse i budu ukinute, privrednicima ostaje nebriga vlastite države. Kažu, proteklih 20 godina malo je učinjeno kako bi se stvorio ambijent za pozitivne priče. Postojeći zakoni se, tvrde pojedini krajiški privrednici provode selektivno ili nikako. Pivari se ne mogu izboriti s, kako kažu, sumnjivim poslovima određenih regionalnih konkurenata. Navode primjere kako je cijena piva koje se uvozi iz Srbije u protekle dvije godine pala za čak 200 posto. Državno Udruženje pivara alarmiralo je Upravu za indirektno oporezivanje – no bez konkretnih rješenja.

“Niko ne ulazi u meritum, otkud takve cijene? Imate cijenu recimo šlepera piva koje košta, dakle tržišne cijene nekih 40 do 50 hiljada maraka, a na fakturi stoji 4 hiljade maraka ali stoji u fakturi da je to usluga punjenja, znači naplaćuje se samo usluga punjenja a to radi majka koja se nalazi u Srbiji i prodaje to trgovcu kćerki u BiH”, naglasio je Edin Ibrahimpašić, direktor Pivovare Bihać.

Ako i uspiju savladati nepravilnosti na tržištu, administrativne barijere, ogormnu i bogatu stranu konkurencuju – bh. proizvođači se na koncu susreću i s domaćim “reketašima”.

“Jako teško se probiti jer morate sve platiti. Napravite proizvod, osmislite kompaniju, pokucate na vrata bilo u trgovini, bilo u kafićima, distributivnim lancima, svi oni traže nešto i uvjetuju pozicioniranje i uopšte pojavljivanje naših proizvoda na njihovim policama”, naglasio je Edin Ibrahimpašić, direktor Pivovare Bihać

Stoga, kažu u ovom sektoru, ne čudi činjenica da je prema istraživanjima relevantnih svjetskih institucija Bosna i Hercegovina uglavnom ocijenjena kao zemlja ekonomskih neprilika. Kosovski udar jedna je u nizu svakodnevnih barijera.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.