Većina migranata iz šatorskog naselja Trnovi, nadomak Velike Kladuše, na granici Bosne i Hercegovine (BiH) i Hrvatske, smještena je u privremeni prihvatni centar "Miral", no na ovom lokalitetu i dalje boravi 40-ak migranata koji ga, i pored hladnog vremena i vrlo teških uslova za boravak, ne žele napustiti.

Riječ je uglavnom o migrantima iz Pakistana, Bangladeša, Irana, Iraka, ali i drugih zemalja. Zadovoljni su podrškom koja im se pruža u BiH, kako humanitarnih organizacija tako i građana, no BiH, naglašavaju, nije njihov cilj. Kako god, neki od njih su u BiH zakoračili i prije više od 15 mjeseci. 

Šatorsko naselje Trnovi privremeno je boravište migranata još od kraja aprila ove godine. Njihov broj se vremenom mijenjao, a prema riječima volontera, tu ih je nekad znalo biti čak šest stotina. Sada je tu u prosjeku 40-ak ljudi, većinom mladih, uključujući i maloljetnike.

– Bezuspješni pokušaji prelaska u Hrvatsku –

Uslovi u kojima borave, najblaže rečeno, su nehumani i ispod svakog nivoa. Uz sve to, zima se primakla, a temperature noću sve su bliže minusu. Spavaju u improvizovanim šatorima u kojima ih tokom noći od neba dijeli samo komad najlona. Higijenski uvjeti također su daleko od zadovoljavujućih. Ugrijati se mogu tek kada nalože vatru na sredini kampa. Svuda okolo šatora je blato i smeće koje su migranti ostavljali iza sebe napuštajući kamp.

Neki od migranata govore kako zbog hladnoće razmišljaju od tome da napuste ovo naselje, dok drugi ističu kako su odlučni u namjeri da tu ostanu, iako je vrlo jasno da će, s odjećom i obućom kojom raspolažu, njihovo suočavanje sa snijegom biti prilično teško. Oni koje ne žele napustiti naselje tvrde da u prihvatne centre na tom području ne žele zbog sigurnosti, odnosno zbog čestih tuča među migrantima.
Svaki od njih je u prosjeku četiri do pet puta pokušao probiti se preko Hrvatske i Slovenije dalje ka Europi, no bez uspjeha. Nakon što su uhvaćeni, slovenska, a potom hrvatska policija vraćala ih je na mjesto gdje se trenutno nalaze. Pokazuju ogrebotine po rukama i tvrde kako su ih tukli hrvatski policajci.

– Volonteri pomažu –

Ekipa AA u naselju Trnovi zatekla je Zehidu Bihorac, prosvjetnu radnicu i volonterku iz Velike Kladuše. Bihorac je skoro pa jedina među volonterima koja još uvijek na dnevnoj bazi dolazi ovdje te migrantima donosi hljeb, mlijeko, nešto odjeće i obuće.

Kaže da nije dio nijedne humanitarne organizacije, već je s grupom kolega, prosvjetnih radnika, od početka uključena u pomoć migrantima. Svjesni su, kako je kazala, da to nije dovoljno, ali nastoje im pomoći koliko su u mogućnosti.

“Donosimo im garderobu, hranu, odjeću, obuću, sredstva za higijenu. To doniraju moji prijatelji, porodica, komšije, bivši đaci. Podijelimo onoliko koliko imamo. Kao što vidite, za stanje ovdje ne može se kazati ni da je ispod ljudskih normi, ovo se ne može nazvati čak ni agonijom”, navodi Bihorac, te dodaje: 

“Ovdje trenutno ima negdje od 30 do 50 ljudi. U zavisnosti od toga da li budu vraćeni s granice, da li bude tuča u kampu pa dođu i prenoće ovdje. Ovdje su ljudi iz Pakistana, Bangladeša, Iraka, Sirije, Maroka, Alžira, Obale Slonovače, Irana”. 

Na pitanje zašto odbijaju preći u neki od prihvatnih centara, kazala je kako navode da tamo postoje svađe.

“Govore da određena ekipa teroriše druge. Oni to navode kao razlog. U jednom prostoru nalaze se različiti ljudi, iz različitih kultura i država, tako da je veoma teško napraviti red. Uglavnom, ovdje (Trnovi) više ne dolazi niti jedna organizacija, izuzev humanitarne organizacije ‘Emmaus’. Nema tu više ni čuvara, ni policije, zatvorena je voda, bili su tu privremeni toaleti, oni su također uklonjeni. Vidite da se ovdje ne čisti, ali ovi ljudi ovdje postoje”, podsjetila je Bihorac.

– Bosna je lijepa, ali ne žele ostati –

Jedan od onih koji borave u kampu je Adnan, 25-godišnji Pakistanac, koji je prije 15 mjeseci preko Srbije ušao na teritorij BiH, a posljednjih nekoliko mjeseci boravi u šatorskom naselju Trnovi.

“Ne želim ostati u BiH. To je jako lijepa zemlja, ali ono što mi želimo jeste da Njemačka otvori granice za nas. Problem nam predstavlja hrvatska policija. Već četiri puta sam pokušao preći u EU”, kazao je Adnan, te dodaje: “Noći su postale hladne, ali mi ne želimo otići u kampove na ovom području, tamo su stalno prisutne tuče”.

Adnan ističe kako želi u Italiju, Njemačku, Francusku ili Španiju.

“Jedan moj brat je u Nemačkoj, dvojica su u Italiji, jedan u Španiji. Samo sam ja ostao u BiH. Ne želim ići u migracijski centar. Ono što želim jeste da nam se dozvoli ulazak u Njemačku”, poručio je mladi Pakistanac.

Indijac Kuldeep Singh (24) je prije šest mjeseci došao u BiH, a kompletna porodica mu je ostala u domovini. On također kaže kako ne želi ostati u BiH i da mu je cilj otići u Francusku.

“Ovdje je veoma hladno tokom noći. Razmišljam otići u prihvatni centar, možda se vratiti u Mostar ili Sarajevo. Ovdje je veoma teško, jer dolazi snijeg. Centri ovdje su dobri, ali mislim da su uslovi bolji u Mostaru i Sarajevu. Bosanski narod je dobar, svi nam pomažu”, rekao je Singh.

Indijac dodaje kako je u više navrata pokušao preći granicu, ali bezuspješno, vraćen je iz Slovenije.

Najmlađi među migrantima ovdje je Khosru Jjaman iz Bangladeša, ima svega 17 godina.

“Stigao sam prije tri mjeseca u BiH. Pet puta sam pokušao preći preko Hrvatske i Slovenije. Hrvatski policajci su nas tukli. Ovdje je veoma hladno, razmišljamo otići u kamp ‘Miral’, rekao je Jjaman.

Procjenjuje se da u USK boravi između 3.000 i 3.500 migranata, većina na području Bihaća i Velike Kladuše.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.