Kako izgleda obred u sarajevskom Hramu sljedbenika Krishne? Šta je Bahai vjera i ko su bosanskohercegovački sljedbenici Baha'u ''llaha, smatranim poslanikom ove zajednice? Zašto se protestanti u Bosni i Hercegovini ne osjećaju dobro "pod zastavom ostalih"? Ko su Ahmadije i zašto Islamska zajednica Bosne i Hercegovine njihovu zajednicu smatra sektom?

Evropski Jeruzalem – sintagma po kojoj se prepoznaje Sarajevo. Bogomolje svih abrahamskih religija u samo stotinu kvadratnih metara, najčešći je opis ovog multireligijskog mikrokosmosa. Crkvena zvona i ezani koji muslimane pozivaju na molitvu, čine polifoniju po kojoj se prepoznaje bosanskohercegovačka prijestolnica i zatvorenih očiju.

No, priča o duhovnosti u Bosni i Hercegovini ne počinje, niti završava sa abrahamskim religijama. Pored islama, judaizma, katoličanstva i pravoslavlja, još je kockica u multireligijskom mozaiku. Još je oblika duhovnosti, sa manje sljedbenika, ali ne manje zanimljivim pričama, historijama i ritualima.

Društvo za svjesnost Krishne u Bosni i Hercegovini

Sljedbenike Krishne u Sarajevu posjetili smo na za njih poseban praznik – rođendan jednog od duhovnih učitelja. Kao i obično, obred je počeo pjevanjem duhovnih pjesama.

“O Bože, o Božija energijo, uključite me u vašu službu”, tako se može prevesti poznata mantra.

“Suština učenja svjesnosti Krishne je da smo mi duša, da nismo tijelo i da je ljudski život rijedak i da čovjek treba ga iskoristi da iskoristi duhovnu svjesnost i da se poveže sa bogom. Veza se ostvaruje preko pjevanja duhovnih imena. Krishna kaže da on nije različit od svojih imena. Nakon tog pjevanja duhovnih božijih imena, mi proučavamo duhovne spise. ‘BHAGAVAD-GITA KAKVA JEST’ je najstarije duhovno znanje. Ona je centralni dio ‘Mahabharte’, jednog od dva najveća epa na svijetu. To duhovno znanje proučavamo, kako bismo shvatili kako pravilno živjeti, u skladu sa Božijim zakonima, kako bismo izbjegli nepotrebne patnje, kako bismo bili sretni, što je ono što svi želimo”, ispričala je Alma Bartula. Njeno duhovno ime je Amala Prima Devi Dasi i govori u svojstvu glasnogovornice Društva za svjesnost Krishne u Bosni i Hercegovini.

Monasi u zajednici odrekli su se svjetovnog života. Celibat simbolizira njihova narandžasta odora. U hramu živi samo jedan monah. Mnogi su napustili zemlju, pogođeni stanjem u Bosni i Hercegovini, otkrila je Bartula. Sljedbenike koji su se odlučili za porodični život prepoznat ćete po bijeloj odjeći. Za sljedbenike Krishne ljudsko tijelo je hram. Hram, posvećen bogu. Zato se i lice obilježava tilakom – simbolom iscrtanim posebnom glinom svete rijeke Gang. Cijeli ritual pun je simbolike. Krishni se nudi cijeće, pale se mirisni štapići, prinosi se hrana. Hrana, koju će jesti sljedbenici na kraju obreda.

“Tačno i decidno, Krishna daje uputstva kako želi da ga se obožava. Krishna je osoba i on kaže, kao i vi što ste osoba, imate najdražu boju i cvijet, tako i ja imam najdražu boju i najdraži cvijet”, kazala je Bartula.

U Bosni i Hercegovini je, procjenjuje se, oko pet stotina sljedbenika Krishne. U zajednici otkrivaju da u manjim mjestima postoje predrasude prema njima, ali ne u velikoj mjeri.

Kao porodičnog čovjeka, u bijelom, prepoznat ćete i i Igora Jakovljevića. Supruga i kćerka također su sljedbenici Krishne.

“Moje duhovno ime je Ište Dev Gora Das. Član sam od 2001. godine i sreo sam se sa svjesnošću Krishne tako što sam od članova dobio knjge koje sam pročitao. To me zainteresovalo. Odlučio sam se da posjetim neke od programa i tako sam počeo da praktikujem. Definitivno je to bio miks nekih stvari – jedno je bila znatiželja, a drugo, pritisak nekog mladalačkog života kojim nisam bio zadovoljan. Kada sam naišao na to znanje, dalo mi je puno odgovora koje sam tražio, pogotovo nešto što što me zbunjivalo po pitanju vječnosti, dakle dolazimo, da li smo nastali ili oduvijek postojali”, rekao je Igor Jakovljević.

Prvi misionari stigli su u Bosnu i Hercegovinu 70-ih godina prošlog vijeka. Društvo za svjesnost Krishne prisutno je od kraja 80-ih, a zvanična registracija uslijedila je 2005.

Društvo za svjesnost Krishne u Bosni i Hercegovini registrovano je kao vjerska zajednica i dio je istoimenog međunarodnog društva.

Bahai vjera u Bosni i Hercegovini

Pjesmom počinje i molitva pripadnka Bahai vjere. Suština ove monoteističke religije je vjerovanje u Božije jedinstvo, jedinstvo religije i jedinstvo čovječanstva. Razlika u odnosu na dogmu drugih abrahamskih religija je vjerovanje u poslanstvo Baha'u ”llaha, osnivača ove vjere koji je živio u Perziji u 19. stoljeću. Pozivao je ljude da se preobrate, a duhovne i svjetske vođe među savremenicima da preispitaju svoja učenja.

‘Abdu'l – Baham najstariji sin Baha'u ‘llaha, proglašen je tumačem očevih učenja. Religija je donesena gotovo u sve zemlje svijeta; u Bosnu i Hercegovinu prije skoro dvije decenije. Benjamin je imao dvije godine, kada su njegovi roditelji kao volonteri koji šire učenja Baha'u ‘llaha, iz Francuske stigli u Bosnu i Hercegovinu.

“Ja sam ovdje odrastao. Imao sam dvije godine kada su oni došli. Trenutno pokušavam da pomažem u građenju Bahai zajednice u Bosni i Hercegovini. Imamo program sa mladima i sa još mlađima – od 11 do 15 godina. Program je o tome kako se duhovno osposobljavaju. U Bahai vjeri, jedna od ključnih stvari je da svako ima odnos sa Bogom, koji samo njemu pripada. To je osobni odnos sa Bogom. Imamo molitve Baha'u ‘llaha, osnivača vjere. On je pisao molitve koje čitamo. I danas smo imali duhovno vijeće, gdje se nađemo i čitamo zajedno molitve i slušamo muziku, da bismo se približili Bogu”, kaže Mesbah, otkrivajući i druge detalje ovoga učenja:

“Vjerujemo u život poslije smrti, ali vjerujemo da nema pakao ili raj, to je ‘blizina” Bogu'… Zavisi šta smo radili u životu, bit ćemo bliže ili ne Bogu. Mi vjerujemo da su molitve razgovor sa bogom. Vjerujemo da nam je to potrebno, da bismo mogli živjeti kao ljudi. Mi bismo htjeli da širimo jedinstva čovječanstva i da poboljšamo zajednicu, ko god da je u toj zajednici”, objansio je Meshab.

Kristina Vikalo-Hadžiabdić iz Kaknja nekada je bila ateistkinja. Danas slijedi učenja Baha'u ‘llaha.

“Na poslu sam upoznala prijateljicu iz Hrvatske, koja je bila članica Bahai, imala je prijateljicu iz Konga. Sa njima sam se družila. Išli smo na planine, provodile smo vrijeme zajedno. Jednu noć pozvali su me da prisustvujemo ovom duhovnom vijeću i razgovorima o ljudskim vrlinama. Tu večer bilo je pripadnika više vjerskih zajednica. Svi su dijelili iskustva. Svidjeli smo, došla sam i drugi put i osjetila sam kako mi to prija”, otkriva Vikalo-Hadžiabdić.

Kaže da je u Bahai vjeri najviše privukla sloboda. Slobodno se, izričajem koji joj najviše odgovara, obraća Bogu:

“Moja individualna molitva je jedna dječija pjesmica iz Konga. To me naučila kolegica Nelly. To je molitva koja meni najviše odgovara i ja najviše volim da je pjevišim”, ukazala je Vikalo-Hadžiabdić.

U svijetu je oko šest miliona Baha'i vjernika. Ova vjerska zajednica ima sljedbenike u više od 2.100 etničkih skupina. U Bosni i Hercegovini ih je oko trideset, a zajednica je registrovana kao udruženje.

Biblijska protestantska crkva u Zenici

Sljedbenike Biblijske protestantske crkve u Zenici naći ćete u prostoru koji je nekada bio kafana. Svako jutro okupljaju se u molitvi, a nedjeljom imaju i službu. U ovoj vjerskoj zajednici u “gradu čelika” je oko dvasedet vjernika. U Bosni i Hercegovini je oko pet stotina protestanata, otkriva pastor Dario Kapin. Smatra da je etiketa “vjerska manjina” diskriminirajuća:

“Osnovna stvar je da su tri nacije prisvojile vjeru i odmah se smatra – ako je neko Hrvat, on je katolik, ako je neko Srbin, on je pravoslavac, ako je Bošnjak, on je musliman. Postavljam kontrapitanje – da li Hrvat, Srbin ili Bošnjak može biti protestant, ili tu nastaju problemi. Mi smo imali problema – neki ljudi su se bunili, kada su neki mladi ljudi, sa dvaseset, dvadeset jednu ili dvadeset dvije godine dolazili u našu crkvu i htjeli da vjeruju u ono što mi vjerujemo – Isusa Krista. Imali smo probleme, jer su se neki vjerski velikodostojnici u Zenici znali ponuniti – zašto to, kako to”, pita se pastor Kapin.

No, protestanti u Bosni i Hercegovini obitavaju vijekovima. Reformacija Martina Luthera nije zaobišla ni prostore Balkana.

“Imate evanđeoske ili pentekostne vjernike, imate baptističke vjernike, nezavisne crkve. Naša je nezavisna pentekonstna crkva. To znači da naglašavamo darove Duha svetoga, znači da Duh sveti i danas djeluje, da Bog pomoću Duha svetoga iscjeljuje ljude”, naglasio je Kapin.

Dario Nikolić kaže da je ovoj zajednici pronašao duhovni mir nakon dugotrajnog lutanja. Za mnoge je njegovo vjersko opredjeljenje iznanađenje:

“Kad nekom kažeš, iznenadi se. Neko klimne glavom, pa kaže – samo ste tu zbog neke koristi ili nečega. Moja okolina je nakon 15 godina to prihvatila na neki način. U početku je bilo daj, pusti to, bilo je raznih komenatara. Kad sam prvi put došao u protestantsku zajednicu, svi su nešto pjevali, svi su veseli. Mislio sam – dobra im terapija. Bilo je slobodno i mislim da i ta sloboda te vjere privukla”, podsjetio se Nikolić.

Zenički protestanti kažu da žale zbog toga što su izjašnjavajući se kao Bosanci i Hercegovci smatrani “ostalima”. Ovo je njihova molitva za Bosnu i Hercegovinu.

Ahmadije u Bosni i Hercegovini

I među muslimanima naići ćete na učenja, različita u odnosu na učenja hanefijskog mesheba – šerijatske pravne škole, koju u tumačenju vjere primjenjuje Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini. Ahmadija muslimanski džemat prisutan je u Bosni i Hercegovini već 15 godina. Međutim, nisu registrovani kao vjerska zajednica, već kao nevladina organizacija.

“Mi smo tu nezvanično od rata. U vrijeme rata naši volonteri iz Njemačke i Engleske su dolazili i donosili su humanitarnu pomoć. Inače, kada je u pitanju vjerski aspekt, poruka ahmadijata je na područje Balkana došla je 1920. godine. Tada su dolazili naši misionari iz Indije”, naveo je Mufeezur Rahman, predsjednik nevladine organizacije “Ahmadija muslimanski džemat”.

Ahmadije vjeruju u jednog Boga i da je Muhamed Njegov Poslanik. No, ne posljednji. Prema njihovoj dogmi, u 19. vijeku, u Indiji se rodio obećani Mesija – poslanik – Hazreti Mirza Ghulam Ahmad.

“Sve islamske škole i učenjaci slažu se da je u Kur'anu i u hadisima najavljen dolazak jednog reformatora, kojem je ime Ahmad Mahdi. Osnivač ovoga džemata kaže da je on taj reformator, imam Mahdi. Ono što islamski učenjaci općenito drže je da je Isa a.s. živio u nebu i da će se vratiti opet. Onda, ko je zadnji Poslanik – Muhamed ili Isus? Znači, i oni sami ne vjeruju da je Muhamed a.s. posljednji poslanik”, kazao je Rahman.

Hilafet je za Ahmadije važna institucija. Halife su vrhovni poglavari Ahmadija muslimanskih zajednica. Za njih, ovo vrijeme je vrijeme petog halifata. Ova organizacija je finansirama prilozima članova. Ko god se smatra pripadnikom ovoga džemata, mora platiti dio mjesečnog prihoda za zajednicu.

No, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ne smatra pripadnike Ahmadija pokreta muslimanima:

“Prema koncensusu islamskih autoriteta pripadnici Ahmadija pokreta se zbog svoga vjerskog nauka ne mogu smatrati muslimanima. Oni ne djeluju u okviru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini niti s nama sara ju, te se prema njima u doktrinarnom smislu odnosimo kao i prema bilo kojoj drugoj sljedbi ili sekti”, navodeno je u odgovoru Islamske zajednice u Bosne i Hercegovine na naš upit.

Pripadnici Ahmadija pokreta do sada nisu uspjeli registrovati vjersku zajednicu. Zahtjev nekoliko godina čeka na sudu. Iako je fokus ove zvanično nevladine organizacije na humanitarnom radu, dio Bosanaca i Hercegovaca prigrlio je učenja.

Poput Ahmadija ili sljedbenika Baha'u ‘llaha, mnogi su registrovani kao udruženja i ne otkrivaju religijski karakter. No, u zvaničnom Registru crkava i vjerskih zajednica pri državnom Ministarstvu pravde, u decembru 2018. godine upisano je 47 subjekata. Otkrivaju da Bosna i Hercegovina, tradicionalno viđena kao zemlja islama, katoličanstva, pravoslavlja i judaizma, ipak ima i “drugu stranu duhovnosti”.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook| Instagram UŽIVO na ovom linku.