Američki profesor Daniel Serwer je na predstavljanju svoje nove knjige "Od rata do mira na Balkanu, Bliskom Istoku i Ukrajini" je posebno apostrofirao problem tri krizna područja na Zapadnom Balkanu. Serwer upozorava da Zapad mora nastaviti raditi na ovom prostoru ili će se suočiti sa jačanjem ruskog uticaja. Također upozorava da veliki problem može biti povratak u devedesete godine.

“Mnogi od vas će sjetiti tog perioda. SAD su u Evropi bauljale u Evropi u potrazi za mirom i rješenjima u Hrvatskoj, u Bosni i na Kosovu da bi se kasnije našle u situaciji da vode dva zračna rata protiv srpskim snaga prvo u Bosni, a onda i na Kosovu. Ali, Amerikanci su većinom zaboravili ovu historiju, Evropljani također vjeruju da nema pozitivnih rezultata i mnogi ovdje na Balkanu i dalje misle da su stvari bile bolje pod Titom. Ja mislim drugačije. Uspjesi i promašaji međunarodnih intervencija na Balkanu ne bi trebali biti zaboravljeni i ne biti trebali biti necijenjeni. Zato sam i napisao ovu knjigu koja se bavi posljedicama i onim što se dešavalo nakon intervencija iz 1995., 1999. i 2001. koje su dovele do kraja zadnjih balkanskih ratova. Knjiga analizira svaku od ovih intervencija na bazi njihovih pojedinačnih elemenata kao i potencijalne ulaske u EU i NATO čija su vrata teoretski otvorena za sve balkanske zemlje. Mislim da su sve zemlje koje su izašle iz bivše Jugoslavije kao i Albanija bliže ispunjavanju svojih euroatalnskih ambicija nego ratovima koji su je urušili u 1990-im”, kazao je Serwer.

“Pravile su priličan napredak kada je finansijska kriza 2007-08 pogodila svijet. U deceniji nakon toga desile su se broje stvari koje su razočaravajuće. Rast je usporen ili zaustavljen u nekim zemljama. Grčka finansijska kriza je nadvila oblak nad Evropskom unijom. Prolazak migranta, dijelom preko Balkana, iz Sirije i Afganistana kao i iz Afrike dodatno je pogoršao situaciju. Brexit koji je simptom većinom desničarskih i anti-evropskih populizama učinio je proširenje izuzetno teškim. Nekada se čini da Evropa, ali i Amerika postaju sve više Balkan, nego što Balkan postaje euroatlanski orijentisan. Posljedice ovakvog razvoj događaja na Balkanu su bile teške. Napredak Bosne i Hercegovine se zaustavio i vratila se nazad u etno-nacionalističke borbe. Makedonski reformistički premijer je postao autokrata kojeg je bilo teško poraziti. Srbija i Kosovo ne napreduju u procesu normalizacije odnosa. Rusija je iskoristila ovakvu situaciju pokušavajući usporiti napredak barem prema NATO-u, ako ne i prema EU, čak spriječavajući ulazak u NATO”, poručio je Serwer.

“Sada je pitanje da li će Zapad, ako smijem koristiti taj termin idalje, demoraliziran i podijeljen od strane Donalnda Trumpa i desničarskih populista skupiti hrabrost da riješe preostale probleme na Balkanu i završiti procese pristupanja EU i za one koji to žele NATO-u. To je plan ‘A’, za koji mislim da je idalje izvodljiv. Također, ne vidim plan ‘B’ koji je i izbliza jedan po benefitima kao što je okončanje plana ‘A’. Preostaju samo tri velike prepreke. Prva je rješavanje pitanja imena Makedonije. Skoplje i Atena se nalaze na pragu da urade upravo to, trebalo je novo liderstvo kako bi to uspjelo uraditi. Još uvijek imamo sumnje, sumnje da li će parlamenti u obje zemlje potvrditi dogovor koji je postignut. Ja pozivam sve da pročitaju taj sporazum jer je prvi ozbiljan pokušaj da se riješi pitanje preostalih sukoba koji su još uvijek prisutni na Balkanu. To je jedan veoma dobar sporazum po mom mišljenju. Dopustite mi da prokomentarišem neke svoje akademske kolege jer za one koji kažu kako je Zapad spreman da toleriše korupciju i druge greške vlasti, a ima onih koji dolaze iz evropskih akademskih krugova koji to tvrde, ja im predlažem da porazgovaraju sa Nikolom Gruevskim. Ako postoji ozbiljna demokratska opcija Zapad će je sigurno podržati. Druga prepreka je normalizacija između Beograda i Prištine. Dopustite mi da kažem da je Srbija već odustala od svojih tvrdnji da o suverenitetu nad Kosovom kako u aprilu 2013. kroz Briselski sporazum i kroz otvaranje pitanja od podjeli po etničkim linijama za koje mislim da je užasna ideja zbog mnogo razloga. Ali to potvrđuje da Beograd nema namjeru ikada više upravljati kosovskim Albancima”.

“Razmjena teritorija bi također destabilizirala ili barem pokušala destabilizirati Bosnu i Makedoniju i bez ikakve sumnje bi ojačala uticaj predsjednika Putina u pokušajima da poništi suverenitet Moldove, Gruzije i Ukrajine. Treće pitanje koje mora biti riješeno je disfunkcionalna struktura koju su Amerikanci nametnuli Bosni i Hercegovini u Dejtonu. Kažem da smo je nametnuli, ali mi smo samo nametnuli ono što su zaraćene strane od nas zahtjevale da nametnemo rekao bi do najsitnijih detalja. Taj dogovor je održao mir u proteklih skoro 25 godina, ali je jasno da mu treba rekonfiguracija koja bi omogućila vlastima u Sarajevu da ispuni i provede Aqui communitae odnosno pravnu stečevinu Evropske unije. To je za mene ključno pitanje. Ljudi govore o svim mogućim promjenama dejtonskog Ustava, ali za mene tamo ima samo jedna jedina rečenica koja nedostaje dejtonskom Ustavu, a to je: ‘da vlast u Sarajevu mora imati svu neophodnu vlast koja joj treba da ispregovara i ispuni pravnu stečevinu Evropske unije’. Mislim da bi to upravljanje Bosnom bilo učinjeno mnogo efikasnijim i funkcionalnijim nego li je to danas. Ponavljam ovo su tri problema koje imamo Makedonija, Srbija-Kosovo, Bosna i Hercegovina, tri ozbiljna, ali ne i nerješiva problema. Put naprijed je mnogo kraći od onog koji je već prijeđen, povratak unazad je zaista loša ideja. Moja knjiga također govori i o lekcijama koje smo naučili na Bliskom Istoku i u Ukrajini, ali govori o sukobima o identitetu koji ugrožavaju suverenitet i teritorijalni integritet koji su bliski Balkanu i dijele sličnu historiju koja nije toliko prepoznata u opštim uslovima”, poručio je američki profesor Daniel Serwer.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook| Instagram i UŽIVO na ovom linku.