Život Fahrudina Muminovića, momka koji je sa sedam godina preživio strijeljanje u Orahovcu, promijenio se preko noći. Nakon što je godinama bio zaštićeni svjedok u Hagu, u procesima protiv Zdravka Tolimira i Ratka Mladića, nedavno je svoju sudbinu ispričao svima. I dok pomoć njemu i članovima porodice, koji žive u izuzezno teškim uslovima, pristiže konstantno, svi strahuju sada za Fahrudinovu sigurnost.

25 godina detalji Fahrudinovog života bili su poznati samo članovima njegove porodice i Haškom tribunalu. Odlučio je progovoriti. Mislio je da će život biti lakši kada cijeli svijet bude znao šta je preživio. No, osjećaj težine za njega je i danas isti.

“Džaba to pričaš, opet ti isto bude, sutra i kad ispričaš, opet je isto, ne možeš to da izbaciš to ti stoji u glavi, kad spavam trzam se, noge, ruke, sve mi se trza”, podsjetio se Fahrudin.

Zbog trauma koje je preživio, želi razgovarati sa stručnjacima, koji bi mu pomogli u procesu liječenja. Iako godinama nema sna, detalji najtežeg dana u životu, počeli su da se gube. Kaže, volio bi da neko napiše knjigu, ili napravi film, dok se još sjeća. Otac, on, bijele trake preko očiju i kamion.

“I vozili smo do mjesta Orahovac tu su nas strijeljali, naredili nam da legnemo, poredali smo se i legli smo svi, počeli su pucati po nama, kako sam ja ležao na stomaku ja sam slučajno podigao glavu i vidio tog doktora, nisam ni znao tada da je doktor, on je mene spasio, sa njim sam ušao u auto, kao džip bijeli s crvenim križom preko”, ispričao je.

Oca više nije vidio. Sahranjen je u Potočarima. Dok pokazuje rane koje je kobnog dana zadobio na rukama i nogama sjeća se susreta u Hagu s čovjekom koji ga je spasio. Kaže, ja sam njega prepoznao, on mene nije. Fahrudin i sestra tako su ostali bez oca, a prethodno i majke. Brigu o njima preuzeo je brat njihovog oca, Ramo. I sam je izgubio dvanaestogodišnjeg sina. Teških trenutaka na pretek, no najgore je na praznik.

“Bajram treba biti da se čovjek veseli, meni je Bajram kada dođe gori od bilo čega, ja šta sam suza prosuo radi njih kada ih pogledam kraj sebe bez svojih roditelja pa srce da pukne, eto tako mi je bilo žao, i danas kad ih pogledam meni se smuči”, kazao je Ramo.

U trošnoj kući živi njih devetero. Ramo i supruga. Fahrudin i sestra. Ramin sin Damir, njegovo troje djece i supruga Mirsada, koja je svima oslonac. Na sve pazi i za sve brine. No, tek nakon što je svijet saznao za Fahrudinovu sudbinu, počela je pristizati pomoć.

Jučer je potpisan Ugovor s nadležnim institucijama za izgradnju kuće. Tokom naše posjete, neočekivano je dostavljena prijeko potrebna freza. A Bosanci i Hercegovci širom svijeta skupili su desetine hiljade maraka. Telefoni ne prestaju da zvone. S Fahrudinom svi žele komunicirati. A on opet ima posebnu želju.

Na pitanje zašto želi upoznati Edina Džeku, fudbalera, odgovorio je:

“Volim njega, o njemu odmah mogu da pričam, otvorim se odmah, čim moram o sebi – pričati ne mogu”.

Fahrudin je imao i poruku za bosanskohercegovačkog sportaša:

“Rekao bih mu odmah da ide u Real Madrid”.

U međuvremenu članovi porodice su u strahu. Fahrudin je do jučer bio zaštićen, sada više nije.

“Ne smijem sam da idem nigdje, neki dan smo išli u Bratunac, stalno me gledaju, ne skidaju pogled s mene i smrknu se nekako”, istakao je Fahrudin.

Zbog činjenice da više nije zaštićeni svjedok, porodicu Muminović jučer su posjetili i predstavnici Haškog tribunala. Poručili kako pružaju podršku Fahrudinu i porodici.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook| Instagram i UŽIVO na ovom linku.