Regionalna trka u naoružavanju, sudeći po najavama susjeda, neće 'splasnuti' ni u 2019. godini. Hrvatska i Srbija kupuju i kupovaće. A šta će raditi Bosna i Hercegovina? Je li riječ samo o sreći i da li će biti narušeni limiti u količini naoružanja?

Bosna i Hercegovina nema novac za avione i helikoptere, ali “nikad nam se više ne može desiti 1992. godina” – regijom je ‘odjeknula’ ova poruka Bakira Izetbegovića donedavno predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. S jednakom pažnjom region je u avgustu ‘obišla’ i slika slijetanja tri višenamjenska borbena aviona F-16 Barak u bazu ratnog vazduhoplovstva Hrvatske na Plesu. Vlada Hrvatske za nabavku 12 borbrenih F-16 odlučila se u martu 2018. uz ukupna ulaganja od oko tri milijarde kuna, nepunih 500 miliona dolara. Prvi avion u hrvatskom vlasništvu očekuje se 2020., ali samo nakon epiloga u razgovorima između Izraela i Sjedinjenih Američkih Država.

“Malo strpljenja. Država Izrael i SAD imaju komunikaciju. Što se tiče Hrvatske, i premijer i predsjednica, ja sam rekao – Hrvatska je svoj dio posla napravila i čekamo što će biti”, kazao je Damir Krstičević, ministar odbrane Hrvatske.

Dok Hrvatska čeka borbene avione koji bi, kako je ranije najavljeno, trebali biti garant mira, stabilnosti i bezbjednosti, vojska susjedne Srbije u novembru je izvela najveću vojnu vježbu – novijeg vremena. Uz ranije najave predsjednika Srbije Aleksandara Vučića da će u potrebe odbrane u ovoj godini uložiti milijardu evra – “a možda i više”, stižu i nove.

“Mnogo toga ste mogli da vidite, a mnogo toga ćete moći da vidite iduće godine. Stiže devet novih njemečko-francuskih za vojsku i policiju H-145 helikoptera. Stižu tri Mi35 , to je ono što su neki nazivali našim ‘đavoljim kočijama’. To nisu nikakve ‘đavolje kočije’, ‘đavolje kočije’ su za neprijatelja, a naš narod će biti oduševljen – to je jedan od najboljih borbenih helikoptera u svetu. Biće novih tenkova, biće novih borbenih oklopnih vozila, još četiri nova aviona”, poručio je ranije Vučić.

I dok zemlje regije govore o stotinama miliona dolara ili milijardi evra samo za jednu godinu, projekcije govore da bi Bosna i Hercegovina u narednih 10 godina u modernizaciju Oružanih snaga trebala uložiti 500 miliona maraka.

“Ukoliko dobijemo, mi ćemo se modernizirati. Kada govorimo o Republici Srbiji, Hrvataskoj i Crnoj Gori, način donošenja odluka o finansiranju je daleko lakši – i u tom smislu moje kolege ministri u regionu imaju veću sreću”, istakla je ranije Marina Pendeš, ministarka odbrane BiH .

Sporazumom o subregionalnoj kontroli naoružanja koji je potpisan u Firenzi 1996. godine, u skladu s Opštim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini – zapravo se reguliše kontrola naoružanja radi uspostavljanja i održavanja vojne ravnoteže, povjerenja i sigurnosti zemalja potpisnica – Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske, Crne Gore i Republike Srbije. Ovaj Sporazum nije narušen, kažu upućeni koji su sve analizirali.

“Na osnovu nekih analiza koje sam ja radio – možda 30 do 50% su ispunjene maksimalne kvote za npr. tenkove, avione, helikoptere, oklopna jurišna vozila, artiljeriska oružja kalibra većeg od 75 mm. Ni u kom slučaju ne postoji nijedna od postojećih država da ima dovoljno finanijskih sredstava da može da ispuni raspoloživu kvotu koja je propisana. Međutim, ono što političari, da kažem, malo neozbiljno pristupaju tom problemu je da posmatraju trenutne međusobne odnose između susjednih dražava i kada uspoređuju – tada se može govoriti o debalansu trenutnog raspoloživog naoružanja, ali to nema veze sa prekršajima ovog subregionalnog Sporazuma”, ocijenio je Berko Zečević, stručnjak za vojna pitanja.

Sporazum propisuje, konkretno za Hrvatsku i BiH – limit od 410 borbenih tenkova, 340 oklopniih borbenih vozila, 62 borbena aviona, 21 jurišni helikopter. Statistika, podložna čestim promjenama, pokazuje da zemlje nisu dosegle limit.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook| Instagram i UŽIVO na ovom linku.