Loše vremenske prilike i veliki minusi i ove godine napunili su Prihvatilište pri Gerontološkom centru u naselju Nedžarići u Sarajevu.

Utočište u ovom centru pronašlo je 19 beskućnika i osoba u stanju socijalne potrebe. Riječ o osobama koje su spas nalazile u napuštenim objektima i preživljavale na različite načine na ulicama grada.

Mali objekat u krugu Gerontološkog centra, izgrađen davne 1984. godine, u vrijeme održavanja Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, dom je Desanki Vasić. U Prihvatilištu je više od deset mjeseci. Stan, kaže, nikada nije imala, i sretna je što zimu ne provodi na ulici. U Prihvatilištu im pružaju onoliko koliko mogu, kaže.

“Imamo doručak, ručak, večeru, kupanje, presvlačenje, šišanje… Sklonjena sam sa ulice, a do kada ću biti ovdje, vidjet ćemo. Sretna sam što nisam vani na ovom vremenu. Znala sam i cijelu zimu ići od ruševine do ruševine i da ložim vatru u dvorištima, da se ugrijem sa djecom”, kazala je.

Bez stana, i bilo kakvih primanja Midhat Kapedžić iz Modriče, od zime se sklanjao u napuštenim ruševnim objektima. S tugom u očima kaže zahvalan je policiji koja ga je dovela u prihvatilište, gdje se kaže osjeća kao kod kuće.

“Nemam riječi zahvalnosti. Bio sam u jednoj napuštenoj kući. Neko veče je neko zvao policiju kada sam ušao u jednu ruševinu i oni su me doveli ovdje. Kažu mi: ‘Smrznut ćeš se.’ Pa, šta ću. Bilo je hladno”, rekao je Midhat Kapedžić, koji kaže da se “ovdje osjeća kao kod kuće.”

Imaju isti tretman kao i korisnici koji se nalaze na redovnom smještaju u Centru. Tri obroka, higijenske usluge i topla prostorija za boravak, mnogo znači osobama koje nemaju krov nad glavom i za koje se nema ko brinuti. Direktor Centra Zijad Memišević kaže kako se broj beskućnika, koji utočište traže u Prihvatilištu, mijenja u zavisnosti od vremenskih prilika. Tokom ljetnog perioda tek dvije do tri osobe,borave u prihvatilištu, koje postaje najfrekventnije tokom zime.

“Kontraindikacija za smještaj u prihvatnu stanicu su zarazna bolest, psihičko oboljenje i alkoholizam. Boravak u Prihvatilištu bi trebao da bude sedam do deset dana, dok se utvrdi identitet, odakle su, dok se ne stupi u kontakt sa nadležnim centrom za socijalni rad, a onda se dalje rješava, da li u smislu vraćanja u porodicu, rad na smještaju”, rekao je Zijad Memišević.

Ipak nekada se rok boravka u centru produži zbog administracije i sporosti nadležnih institucija, ističe Memišević. Jedinstven registar onih koji se nalaze u stanju socijalne potrebe ne postoji, ali da je svakim danom situacija teža svjedoči broj onih koji dolaze u Prihvatiulište u Sarajevu.

N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter|Facebook|Instagram i UŽIVO na ovom linku.