O liječenju u inostranstvu (ne)stručnosti domaćih kadrova i anomalijama u zdravstvenom sistemu Bosne i Hercegovine za N1 je govorio Almir Čehajić Batko iz Otvorene mreže.

Od početka njegove borbe i gubitka djeteta prošlo je 20 godina, a na početku gostovanja pitao je:

“Zašto nikad niko nije, a bilo je preko 500 slučajeva, od ljekara nije otišao sa nama i pacijentom u kliniku da vidi šta ti ljekari urade vani, a mi ne možemo ovdje.”

Broj zahtjeva za liječenje je sve veći, a Batko je rekao:

“Kad god pitate – sve mi ovdje radimo, sve mi možemo, a toliko zahtjeva. Otvorena mreža sada ima toliko zahtjeva da nikada nismo bili zatrpaniji. Moju emisiju prekinu ljekari iz Beograda, nazovu otac i majka, iz Beograda kažu da ne mogu tamo raditi pacijenta i kako je tehnički moguće da se dijete prebaci u Toulouse, i da je to dijete sada zdrav dječak”, kazao je.

“Bolestan je sistem. Taj mali klinac, Faris, prebačn je u kliniku, zašto naši ljekari nisu otišli tamo, da vide šta oni urade”, kazao je, dodavši:

“A ne samo da potpišu da ne mogu nešto uraditi”.

Čehajić je istekao da ni Nadrealisti više ne mogu snimiti skeč jer je realnost prevazišla nadrealnu situaciju. Poručio je da ljudi ne znaju ni to da ima mnogo komplikacija kod SMS uplata za liječenje.

“Nikada se ne dobije novac koji su dali građani u cjelosti, on dođe tek za 2-3 mjeseca. Mi imamo ugovore sa klinikama, na ugovor, na sradnju. Pozovemo kliniku i vidimo ima li vrata otovrena. Onda za 2-3 mjeseca pristiže novac koji su građani uplatili, troškove moraš da platiš”, kazao je.

BiH ne može imati ugovor ni sa kim – a mi kao Otovrena mreža imamo.

“Ako entitet napravi ugovor, pravi štetu sa drugim entitetom. BiH ne može imati ugovor ni sa kim – jer nema ministarstvo zdravlja. Zdravstveno osiguranje služi samo za divljanje nad građnima”, kazao je.

Da li institucije BiH odlučuju o životu i smrti?

“Imamo posla sa ljudima koji imaju velike pare, strašnu moć, koji te mogu maknuti, uništiti, bez imalo otpora”, kazao je.

“Ovo je bolesno društvo, svi govore lopovluk – ima li onda neki drugi način”, izjavio je.

On je pojasnio da samo 3-4 posto pacijenata dobije šansu za liječenje, a zahtjeva je puno.

“Pošaljemo dokumentaciju, onda klinka nama kaže može li se nešto raditi ili ne. Najluđe je to što skoro 90 posto slučajeva – klinike to mogu da urade. Zar je moguće da ih niko ne kontaktira. Moraš imati sistem i odgovornost”, rekao je na koncu gostovanja.

N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter|Facebook|Instagram i UŽIVO na ovom linku.