Umjesto da kupuju slatkiše, ili užinu, djeca iz područne Osnovne škole u Verićima nadomak Banjaluke, svakodnevno su sakupljali sitan novac koji su donirali javnoj kuhinji Mozaik prijateljstva. Uz parolu “naše malo, nekome znači mnogo”, pokazali su humanost koje bi se mnogi postidjeli.

Sitniš zvecka u kasici, finansije kontroliše revnosni blagajnik V3 razreda Osnovne škole u Verićima.

Vodi i evidenciju, 10, 20, 50 pfeninga, ili marka, svejedno je – jednako od srca.

“Ideja je potekla od učiteljice, mi smo svakoga dana odvajali novac od užine kako bi pomogli drugim ljudima. Naše malo nekome znači mnogo više“, kazala je Marija Popović, učenica 5. razreda

“Svaki dan smo davali po 20-30 pfeninga. Za djecu koja nemaju, jer kako bi se mi sada osjećali da nemamo”, rekao je Jakov Stojnić, učenik 5. razreda.

Za par mjeseci rastaju se sa učiteljicom Gordanom. Pored gradiva, usadila im je ih je kaže čast, poštenje, poštovanje.

“Već smo 3 puta dali novac, imamo svog blagajnika, koji je zaslužan za to. On vodi računa o tome, cijena je simbolična, ko koliko može. Odvajali su od slatkiša, grickalica, jer sam rekla da njihovo malo nekome znači mnogo. Koliko samo djece u svijetu gladuje i dnevno umre od gladi“, komentarisala je Gordana Bakurek, učiteljica.

Područna škola u Verićima ove godine bilježi upis više prvačića. Škola je dobila novi krov, centralno grijanje. Direktor ističe da dok se čuje dječija graja iz škola, sela žive.

“Ja sam ovdje kao učitelj radio 23 godine, a mještani, djeca, su se svaki put odazvali na bilo koju humanitarnu akciju. Ovo su domaćinski krajevi, kad dođete u proljeće vidi se kako su lijepa dvorišta, selo, dobri su domaćini“, rekao je Duško Petrović, direktor osnovne škole “Milutin Bojić” Verići.

Prije no što smo otišli iz Verića, dobili smo poklon.

I zadatak da sličan crtež mališana poklonimo i javnoj kuhinji Mozaik prijateljstva, kojoj su i donirali novac.

“Uvijek mene pitaju, a koliko su u stvari djeca dala novca. Da vam kažem, nemam pojma. Ja kad sam vidio tu kesu novca, to je mene toliko dirnulo. Ruke kad se slože, sve se može ja ću da kažem ipak da u Banjaluci i šire ima jako puno dobrih ljudi“, istakao je Miroslav Subašić iz Mozaika prijateljstva.

U dobre, saosjećajne ljude, uzorne građane, izrašće ova potkozarska djeca, vjeruju njihovi učitelji. Oni, tako mali od svoje užine su odvajali, te nekome obezbijedili topli obrok.

N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook|Instagrami UŽIVO na ovom linku.