Bivši haški sudac Christoph Flügge u intervjuu za njemački list Die Zeit zabrinut je što neke zapadne zemlje "ugrožavaju nezavisnost suda". Smatra apsurdnom odluku sudije Antoanettija o smjeni Merona, Agiusa i Liuja.

Njemački list “Die Zeit” objavio je intervju sa Christophom Flüggeom, sudijom Haškog tribunala, a poslije i Međunarodnog rezidualnog mehanizma, koji je prije nekoliko dana podnio ostavku, ali kako je istakao – “ne samo iz privatnih razloga”. Razočaran je što “generalni sekretar UN-a nije produžio službu turskom, veoma iskusnom kolegi” , jer vlada u Ankari smatra da je on član Gulenovog pokreta. Posebno je zabrinut što “neke zapadne zemlje ugrožavaju nezavisnost suda”. Osvrće se na haška suđenja za zločine na području bivše Jugoslavije i pita se kako su neki uopšte postali sudije. Smatra apsurdnom odluku francuskog sudije Jean-Claudea Antonettija, da prihvati zahtjev Mladićeve i Karadžićeve odbrane i iz žalbenog postupka zbog navodne pristrasnosti isključi sudije Theodora Merona, Carmela Agiusa i Daqun Liua. Kaže i da Srbija nanosi štetu međunarodnom pravu i kritikuje vladu Srbije koja službenim limuzinama dočekuje osuđene za ratne zločine.

Die Zeit: Kako se biraju sudije UN Tribunala, koje simboliziraju jednu vrstu “svjetskog tribunala”?

Christoph Flügge: Na različite načine. Kada je u pitanju Međunarodni tribunal za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji onda je izbor sudija vršila Generalna skupština UN-a na bazi prijedloga zemalja članica. Autobiografije kandidata uglavnom su impresivne. Ali niko ne zna da li je osoba koja se kandiduje zaista studirala pravo i da li je ikada vidjela sudnicu iznutra? Poznajem i takve slučajeve. Diplomatski rečeno: sudije Tribunala nisu podjednako kompetentne.

Die Zeit: Da li to znači da je među sudijama bilo i nesposobnjakovića?

Christoph Flügge: Postoje izvanredne sudije. A onda dolaze oni koji spadaju u široke mase. Ali za neke se pitam, kako su uopšte postali sudije. Takvi suci, svojim nastupom i egom kojim se postavljaju iznad svih i prave da znaju sve najbolje, zaista su u stanju da izvrdaju sud.

Die Zeit: Na koga mislite? Odnosi li se to na izrazito kontroverznog francuskog sudiju Jean-Claudea Antoanettija, koji je donio oslobađajuću presudu za srpskog nacionalistu Vojislava Šešelja?

Christoph Flügge: Ne bih pominjao imena. Pogledajte žalbene procese Karadžiću i Mladiću, koji su osuđeni u prvoj instanci.

Die Zeit: Obojica su osuđeni zbog brojnih ratnih zločina, između ostalog i zbog srebreničkog masakra, u kojem u je ubijeno na hiljade muslimana.

Christoph Flügge: U revizionim procesima je nadležni sudija udovoljio molbi branilaca, koji su ciljali na to da sudije proglase pristrasnim. Sudije su potom zaista zamijenjene – pod obrazloženjem da su učestvovale u sličnim procesima pred Haškim sudom. To je apsurdno. Naravno da se Haški tribunal morao baviti istim istorijskim događajima – to je neizbježno. Kolega koji je ustanovio pristrasnost je iz neznanja o pravu ili iz ignorantosti isključio te sudije.

Die Zeit: Je li zamislivo da se Karadžić i Mladić na kraju izvuku?

Christoph Flügge: Vi poznajete izreku: pred sudom i na otvorenom moru ste u Božjim rukama? Ništa nije nemoguće. I na sudu rade ljudi koji prave greške.

Die Zeit: To znači da bi ratni zločinac Karadžić i njegov šef vojske Mladić mogli napustiti Tribunal kao slobodni ljudi?

Christoph Flügge: Iz Udruženja žrtava na Balkanu stalno čujem da su duboko zabrinuti zbog toga. Pitaju se, hoće li Mladić i Karadžić na kraju biti oslobođeni.

Die Zeit: Da li se i Vi toga bojite?

Christoph Flügge: Bio sam član Sudijskog vijeća u procesu protiv Mladića nakon kojeg je donesena prvostepena presuda i ne želim da špekuliram o ishodu drugostepene presude.

Die Zeit: Kada se može računati sa pravosnažnom presudom?

Christoph Flügge: U predmetu Karadžić tokom narednih mjeseci.

Srbija nanosi štetu Međunarodnom sudu

Die Zeit: Da li nekad imate pred sobom sliku državne limuzine vlade Srbije, koja se zaustavlja pred Haškim sudom kako bi pokupila tek oslobođenog Radovana Karadžića kojeg potom u domovini dočekuju sa oduševljenjem i ovacijama?

Christoph Flügge: O tome ne razmišljam u svjesnom stanju. Zabranjujem sebi takve misli. Ali znam da vlada Srbije hofira osobama, pravosnažno osuđenim za ratne zločine. Sjetite se Biljane Plavšić, nasljednice Radovana Karadžića. Nedugo nakon njenog prijevremenog puštanja iz švedskog zatvora, Plavšić je sazvala konferenciju za novinare na kojoj je rekla da nije kriva i da je njeno priznanje krivice bio samo taktički manevar. Uz to je po nju u Hag došao avion vlade Srbije. Druge ratne zločince, koji dolaze iz zatvora, na aerodromu u Beogradu dočekuju ministri. Jednom bivšem generalu, osuđenom za ratne zločine, dozvolili su da predaje na Vojnoj akademiji. U pitanju je niz skandala. Srbija nanosi štetu međunarodnom pravu.

Die Zeit: Čudi da je Srbija uopšte sarađivala i isporučila ratne zločince u Hag?

Christoph Flügge: Tu je presudna bila želja Srbije da krene ka članstvu u EU. Ali, posebno strašna je bila izjava nekadašnjeg predsjednika Republike Srpske. Kratko prije objavljivanja presude rekao je da je vrijeme da se slave heroji poput Karadžića i da im se javno ukazuje čast. On je i jedan studentski dom nazvao po Karadžiću.

Die Zeit: Da li Vam je kao sudiji ostao u sjećanju i neki posebno lijep trenutak?

Christoph Flügge: Jeste, doživio sam mnoge lijepe trenutke. Sjećam se iskaza jedne žene koja je preživjela masakr. Mirno je iznosila detalje, mada su joj se niz lice slijevale suze. Nakon njenog potresnog svjedočenja, rekla mi je: ‘Hvala Vam, što ste me saslušali. Hvala Vam, što sam Vam smjela ispričati moju priču!’ To su bili momenti kada bih sebi govorio – eto zato sam u Hagu.

Die Zeit: Smijete li bez opasnosti putovati u Srbiju?

Christoph Flügge: Tamo ne idem upravo iz tog razloga. Izbjegavam zemlje, koje su bile u ratu kako se ne bih izlagao riziku. Naša suđenja su bila otvorena za javnost i prenošena su preko interneta. Naša lica su poznata na Balkanu. Jednom prilikom sam sa kolegama, sudijama tamo proveo nekoliko dana i morali smo biti strogo čuvani. To nije lijep osjećaj.

Die Zeit: Kakav smisao uopšte imaju međunarodni sudovi ako nisu u stanju da doprinesu pomirenju, pravdi ili prihvaćanju presuda?

Christoph Flügge: Bez međunarodnog pravosuđa, svijet bi bio mnogo gori. Naši sudovi, doduše, nisu do sada odvratili nijednog diktatora od zločina. Ali više nije kao nekad tako jednostavno kupiti sebi dvorac u Francuskoj i nesmetano uživati do kraja života. Sama činjenica da ovakvi međunarodni sudovi postoje odražava se, primjerice, na slobodu kretanja gospodara rata.

Die Zeit: Vi ipak međunarodne sudove ne smatrate “bezubim tigrom”?

Christoph Flügge: Ja sam optimista. Ako se našim sudovima nanosi šteta zbog kojekakvih političkih kalkulacija, to ne znači da nemamo ispravne ideje.

Christoph Flügge bio je godinama sudija u Berlinu, a potom je šest godina radio kao državni sekretar. Na prijedlog bivšeg generalnog sekretara UN-a Ban Ki Muna 2008. kandidovao se i postao sudija Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Nakon zatvaranja Haškog suda, nastavio je da radi za Međunarodni rezidijalni mehanizam, pred kojim se odvijaju posljednji žalbeni procesi.

N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter|Facebook|Instagram i UŽIVO na ovom linku.