Haris Pašović, bh. reditelj u Danu uživo na N1 govorio je o Zdravki Grebi, profesoru emeritusu i o njegovim sjećanjima na njega.

Njemu je Grebo, kako je kazao, bio kao član porodice, mnogo su vremena provodili zajedno – a u razgovoru sa Emelom Burdžović, Pašović je kazao da ne zna čovjeka koji je bio bez grama arogancije kakav je bio Zdravko Grebo.

“Zdravko je Mostarac, on je najveći dio svog života proveo u Sarajevu, bio je i Mostarac i Sarajlija. Kada je počela opsada, dan pred početak, držao je čuveni govor kako se ne smije šutjeti. Onda je u to vrijeme bio Studio 99, koji je pozvao Grebu da bude domaćin cjelodnevnih programa. On je zvao, dok se moglo, razne svoje prijatelje kojih je imao mnogo, ljude iz Beograda, Zagreba, Ljubljane, Skoplja, Podgorice, da se mobiliziraju i da prestane opsada Sarajeva”, ispričao je.

Kazao je da je Grebo želio da ohrabri Sarajlije, Bosance i Hercegovice – a napravio je i Radio Zid koji je i obilježio ratni period u Sarajevu.

“Bio je veliki borac za pravdu i istinu. Bio je neustrašiv, rizikovao je život, svoj status, politički status, bio je neustrašiv”, rekao je Pašović.

Opisao ga je kao “jednostavnog u svojoj kompleksnosti”.

“Jednako se ponašao sa kraljicom Holandije i prodavačicom na pijaci. Ne znam čovjeka koji je bio bez grama arogancije kao što je bio Zdravko, na svu njegovu veličinu, pamet i borbu. Nije bio arogantan i zato su ga ljudi voljeli”, rekao je Pašović.

Na dan kada je objavljeno da je preminuo Zdravko Grebo, Pašović mu je posvetio omaž putem statusa na Facebooku:

“Otišao je heroj. Zdravko Grebo je bio heroj cijelog svog života. Bio je student kada je vodio demonstracije 1968. u Sarajevu i s krova zelenog tramvaja ‘vašingtonca’ držao govor kod Vječne vatre.

Krajem osamdesetih, ovaj suštinski komunist je na sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije rekao: “Mene je sramota što sam član ovog tijela” i dao je ostavku jer je bio zgađen. To je bila prva ostavka u istoriji CK SKJ. Kad je počela Opsada Sarajeva, svakodnevno je vodio duge programe na Studiju 99. Onda je osnovao Radio-Zid i pozvao je nas nekoliko da budemo dio te njegove akcije.

Poslije rata svakodnevno se borio za pravo i pravdu. Zdravko Grebo je bio komplikovan. Bio je kompleksan. Istovremeno bio je jednostavan jer je bio veliki čovjek. Bio je narodni tribun i elitni intelektualac. Ateist koji se užareno borio za slobodu religije. Principijelan i boem. Profesor i akšamlija.

Ozbiljan i duhovit. Raja i autoritet. Govorio je kada su mnogi šutjeli. Cijenili su ga i pristalice i protivnici jer jer bio hrabar, iskren i konsistentan.

Izmedju ostalog napisao je: ‘Kako je Thomas Mann znao prepoznati fašizam, a Heidegger nije? Kako ga Karl Schmit nije znao prepoznati, a Willi Brandt jeste? O čemu se radi? To je misterija i to je ono o čemu sve vrijeme razgovaramo.

Ne mislim, naravno, da smo mi najbolji ljudi na svijetu, ali to je uvijek stvar vlastitog izbora: šta hoćete da uradite. Ono što bi, možda, u tome bilo takođe značajno naglasiti jeste da, za razliku od nekih gamena i baraba koji traže sitni šićar, postoje ljudi koji od toga nemaju nikakvu neposrednu korist, ali vjeruju. Vjeruju u ideju, ne znam čega? nacije, tisućgodišnjeg hrvatskog državotvornog sna ili Srba kao nebeskog naroda ili po prvi put mogućnosti stvaranja muslimanske države.

Jednostavno su misionari, a takvi su najopasniji. I to znaju mnogi ovdje.’

Otišao je prijatelj, kamrad, suborac i uzor. Smrt fašizmu, Profesore!”

N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter Facebook Instagrami UŽIVO na ovom linku.