Iz policije Unsko-sanskog kantona poručuju, da će prihvatni centri za migrante, na području ovog kantona biti rasformirani, a migranti autobusima prevezeni u Sarajevo, ukoliko do kraja naredne sedmice, brigu o njima ne preuzme Ministarstvo sigurnosti BiH.

Predviđen za najviše 1.500 osoba, prihvatni centar za migrante u Bihaću, Bira, odavno je premašio kapacitete. Pune su nam ruke posla kažu u međunarodnoj organizaciji za migracije.

Kao mali grad, s gotovo 2500 stanovnika, na 15 hiljada kvadrata prostiru se šatori. Samo u jednom od njih boravi oko stotinu migranata. Kontejneri u koje stane šest osobam uglavnom su rezervisani za porodice, maloljetnike i one sretnike koji su među prvima došli u kamp Bira.

Tri obroka dnevno. Po striktnim pravilima. Za doručak kuhano jaje, namaz, nekoliko šnita hljeba. Iako veliki broj migranata, nezadovoljan kvalitetom, ipak hrana se ne propušta. U blizini kuhinje i red za čaj. Vani su tek stepen, dva iznad nule. Najbrojnija zajednica u Biri je pakistanska, oko 1.200 osoba. Uglavnom muškaraca. Potom Iranci, Afganistanci. Formirali su vijeće. Imaju predstavnike koji pregovaraju s IOM-om o poboljšanju uslova u kampu.

“Došao sam prije četiri mjeseca i u Biri je dobro, prije ovoga sam bio u parku u Borićima, tamo je bila grozna situacija, ovdje je mnogo sigurnije, u Borićima smo živjeli u šatorima na otvorenom, na kiši na snijegu, a ja sam bolestan”, rekao nam je migrant iz Pakistana.

Bez obzira na činjenicu što imaju krov nad glavom, hranu, vodu – nevolja je na pretek. O tome najbolje govore razbijena stakla na kontejnerima. Ostaci nedavne masovne tuče. Razlog drame koju je jedva smirila i policija – ljubomora. Zašto jedni spavaju u šatoru, drugi u kontejneru. No, u većini slučajeva, pripadnici kompanije zadužene za održavanje sigurnosti – uspiju držati situaciju pod kontrolom.

“Ponekad se desi, mladi smo, momci, imamo probleme, posvađamo se, ali nije neki veliki problem, imamo dovoljno zaštitara koji će zaustaviti tuče. No, ja svakako neću ostati ovdje, ja sam mašinski inžinjer ovdje za mene nema posla idem da nađem bolje mjesto za život”, izjavio nam je migrant iz Nigerije.

Uposlenici improvizovanog doma zdravlja, imaju pune ruke posla. Zahtjeva je, kazu, previše. Loša zdravstvena njega je jedan od problema na koji se migranti najčešće požale.

“Isto kao što je sigurnost izazov veliki, tako je i zdravstvo. Imamo partnere na terenu Dansko vijeće za izbjeglice oni rade zajedno s Ministarstvom zdravstva imamo doktore iz Doma zdravlja iz Bihaća, šest dana u nedjelji po sedam sati dnevno više nego u ostalim centrima u USK, u njima su po četiri sata”, rekao je Vladimir Mitkovski iz IOM-a.

Porodice su posebna kategorije u Biri. Njih oko 80. Prostori u kojima borave ograničeni za snimanje zbog djece. A djeca, u vrijeme naše posjete u školama. Ostaci igre vidljivi na svakom koraku. Upravo u kontejneru je Adis, rođen prije tek dva mjeseca. Otac Iračanin uz blizance, treće dijete dobio je u izbjeglištvu. Uprkos preteškoj situaciji u kojoj se njegova porodica nalazi presretan je kaže. U narednom periodu plan je da se sve porodice iz Bire izmjeste u tek opremljeni Đački dom u Bihaću. No, još nema jasnog plana za oko 200 maloljetnika bez roditelja.

“Znate, ovdje zaista ima mnogo ljudi, mnogo organizacija koje se trude da pomognu da se obezbijedi šta treba, ali ne može se ovdje dugo ostati, možda sedmicu, dvije do mjesec”, kazao je migrant iz Sirije.

Socijalni radnici, psiholozi – svi su u smjenama na ovom mjestu. Upravo zbog psihičkog zdravlja migranata – u narednom periodu mora se napraviti prostor za socijalizaciju. Kasnije i integraciju u domaće društvo. No, u fazi podjele kreveta i hrane – to nisu prioriteti. Sve u kampovima osigurano je novcima Evropske unije.

N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter|Facebook|Instagrami UŽIVO na ovom linku.