Država je dužna da kazni počinioce krivičnih djela, ali je i dužna da im pruži resocijalizaciju i povratak u društvo ili osigura adekvatnu kontrolu osoba koje nisu sposobne vratiti se normalnom životu. O tome da li je sistem u slučaju Edina Gačića zakazao, razgovarali smo sa dr. Omerom Ćemalovićem, forenzičkim psihijatrom i sudskim vještakom.
Edin Gačić je u julu 2017. godine otpušten sa izdržavanja devetnaestogodišnje zatvorske kazne u Kazneno-popravnom zavodu Bihać. Direktor tog Zavoda dvadeset dana ranije upozorio je nadležne institucije da je riječ o bolesnoj osobi i da je izvjesno da će ponovo počiniti krivično djelo. Ko je trebao reagovati u ovom slučaju?
VEZANE VIJESTI
Teško je reći sada, imamo na snazi takva zakonska rješenja koja nisu kompatibilna sa životnim situacijama. Osoba poput Gačića trebala bi da ima odgovarajući tretman od pravosuđa i zdravstva. U ranijim zakonskim rješenjima imali smo obavezu da obavještavamo o stanju te osobe i mogućnost nakon završenog liječenja u stacionarnoj ustanovi da možemo da ih pratimo u polikliničkim uslovima. Vi danas kada otpuštate pacijenta, koji više nije u nadležnosti suda, nemate kome poslati obavijest ili preporuku za eventualnu potrebu da se nastave liječenja i kontrole.
Postoje li zakonski mehanizmi pomoću kojih bi se ovakve osobe mogle držati u zatvoru ili u bolnicu za duševne bolesnike?
Imate sitaciju kada je osoba dobila mjeru obaveznog liječenja zbog počinjenja krivičnog djela u stanju neuračunljivosti – kada takva osoba napusti liječenje, odnosno kada vještak procjeni da nije više potrebno liječenje, takva osoba izlazi iz ustanove i gubi se sva mogućnost nadzora ili prisile. To je jedna rupa, karika koja nedostaje. Imate takvih slučajeva koji nemaju više potrebe da budu u ustanovi, a koje imaju potrebu da nastave sa liječenjem pod kontrolom.
Ima li procjena koliko je opasnih osoba već pušteno ili treba biti pušteno na slobodi u Bosni i Hercegovini? Kakva je uopće ta saradnja pravosudnih i zdravstvenih institucija ?
Nema egzaktnih podataka. Problem su zakoni, jer sve institucije se moraju ponašati po zakonima. Ne želim sada da plašim javnost, ali ima takvih pacijenta gdje smo se mi obraćali institucijama i tražili kako da riješimo problem jer ih ne možemo zadržavati na liječenju, a potrebno je. Međutim, nemamo rješenje.
Kada je pravo vrijeme za resocijalizaciju – tokom boravka u zatvoru ili po odsluženju kazne?
Samim ulaskom osobe u ustanovu trebao bi početi proces resocijalizacije.
Bavite se forenzičkom psihijatrijom, šta je pokazala vaša praksa, u kojoj mjeri se osuđenici resocijalizuju?
Nemamo nekih spektakularnih iskustava, ali imamo iskustava u resocijalizaciji psihijatrijskih bolesnika, jer većina njih su počinili neko krivično djelo. Ta nedjela osobe rade u nastupu bolesti.
Treba li im, sa stručnog aspekta, ostaviti da sami odluče žele li tu vrstu pomoći?
Imate osobe koje imaju takav stepen duševne bolesti da nisu sposobne same funkcionisati. I sada takve osobe uznemiriju i remete spokoj života porodice, sugrađana, komšije…Postavlja se pitanje dokle ide demokratski princip. Valjda i okolina ima prava? Oni sami neće tražiti pomoć.
Ljudi koji su živjeli u komšiluku Edina Gačića kažu da nije djelovao kao čovjek koji je sposoban za ubistva?
Takve osobe mogu na prvi pogled biti prijazne, vrlo drage, imaju manipulativni karakter. Taj poremećaj ličnosti, kao kod Gačića, karakteriše jedna otuđenost, samoizolacija. Mislim da kod Gačića postoji jedna nit kada se radi o ubistvima. Čini se da postoji neka strast u svemu tome, sudeći prema opisima njegovih ubistava.
N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter|Facebook|Instagram i UŽIVO na ovom linku.
