Slučaj "Gačić" ali i brojni drugi koji su se dešavali u prošlosti izazivaju reakciju javnosti, ali i brojna pitanja o tome kako je moguće da osoba koja je počinila višestruka ubistva ipak završi na slobodi. Još jedno od važnih pitanja koja se postavljaju je i kakvu ulogu u svemu bi mogla igrati radikalizacija Gačića, ali i drugih u prethodnim godinama, i kakvu bi to opasnost moglo predstavljati po Bosnu i Hercegovinu.
Glavni i odgovorni urednik “Slobodne Bosne” Senad Avdić u svojoj kolumni u Slobodnoj Bosni aktuelizirao je problem nadzora nad potencijalno opasnim osobama u Bosni i Hercegovini.
U razgovoru za N1 ističe da je važno koju i kakvu ulogu u svemu mogla igrati radikalizacija Gčića, ali i drugih osoba te navodi da bi to moglo predstavljati veliku opasnost za Bosnu i Hercegovinu.
“Riječ je o kontinuiranom procesu koji traje nekih 25-30 godina od početka rata. Dakle, problem radikaliziranja prvenstveno bošnjačke omladine od dobro organiziranih međunarodnih centara planetarnog islamizma. To je samo po sebi dodatno problematično, ali ga dramatičnijim čini to što je u svemu tome aktivnu ulogu odigralo nešto što se zove država, vidljiva ili duboka bošnjačka država, koja je te procese ohrabrivala tokom rata. Ona je na jedan veoma perfidan, suptilan i sistematičan način spriječavala obavezu koju je preuzela u Daytonu, a to je da se 60 dana nakon uspostave mira strani borci isele iz Bosne i Hercegovine. Tako je pisalo u Daytonu. Onda je, to sam naveo i u svom tekstu, nastupila tajna operacija zadržavanja i zaustavljanja tih ljudi na različite načine, a najčešče su to bili kreativni načini. Najčešće su to bili stvarni ili fiktivni brakovi sa lokalnim bošnjačkim djevojkama prije svega u Srednjoj Bosni, ali i u nekim drugim dijelovima Bosne”, kaže Avdić.
Na naše pitanje da li bi se ovakvi slučajevi mogli ponoviti Avdić ističe da je ta mogućnost uvijek otvorena, ali da se ne može donijeti jedinstven sud. Ipak, dodaje, da je poslije svakog prethodnog slučaja mislio da je to posljednji i da se više nikada slična situacija neće ponoviti.
“Mislio sam da je nemoguće da su krakovi tih spavača ili kako bi ih već nazvali i prekinuti, međutim svaki put i na isti način nas to iznenadi i to nas na neki način dočeka nespremnim tako da kad je to u pitanju veoma je teško bilo šta prognozirati. Mi govorimo o ovim ljudima koji su ostali ovdje. Ali, ako samo pogledamo broj ljudi tog profila, radikalizirane omladine, koji su otišli na ratišta u Siriju i Irak to se mjeri stotinama. U tim ratovima je u zadnje dvije godine poginulo negdje između 40 i 50 njih, prema službenim statistikama rođenih ili su porijeklom iz Bosne i Hercegovine, vi kada to uporedite s brojem ubijenih ljudi islamističkih boraca iz Francuske u procentu stanovništva, onda je ovo naše daleko gore. Nakon toga su doneseni zakoni, ali mi nakon toga nemamo nikakvu prevenciju protiv ove vrste radikalizma, dapače imamo neku vrstu ohrabrivanja”, dodaje Avdić.
Kada je u pitanju konkretan slučaj Edina Gačića po Avdićevom mišljenju proći će dosta vremena prije nego li se bude mogao sklopiti konačni mozaik i njegov emotivni, mentalni ili identitetski profil.
“Postojale su informacije unutar različitih državnih institucija, od SIPA, zatvora i i tako dalje, koji su mogli na neki način sklopiti na neki način “fotorobot” ovog ubice. Tek u posljednjih dan ili dva se počinje govoriti da su postojali problemi i vrlo delikatan odnos koji je on imao s majkom, pominje se i zlostavljanje od strane majke, ali i njegov boravak u komuni u Bočinji. Ta komuna je bila potpuno zaštićena i zatvorena, ja sam pokušavao ući u nju 1996./97. godine, gdje su bile desetine i stotine stranih boraca i domaćih mudžahedina. Nije se moglo ući jer je njih osiguravala regularna policija Ze-Do kantona”, kaže Avdić.
