Kravica - mjesto zločina, dvadeset godina poslije. Ubijeno je 1.000 bošnjačkih dječaka i muškaraca. Rijetki koji su preživjeli danas svjedoče kako su pripadnici vojske RS-a strijeljali ljude i kroz prozore zadruge ubacivali bombe kako bi bili sigurni da su sve ubili.
Naš sagovornik je zaštićeni svjedok u nekoliko procesa i preživio je strijeljanje i strahote Kravice.
“Dok sam bio tu vidio sam kako izvode dvije ili tri ture i strijeljaju ih. Jedan srpski vojnik me poslao po vodu koja je bila ispred hangara. Tu sam vidio djevojčicu koja je bila zaklana, a po vodu me poslao da to vidim.Nije imala preko 16 godina i tek je bila preklana“, ispričao je za N1.
Majka strijeljanog Fuada Malića, Šuhra, je pronašla kosti prije nekoliko godina i ukopala ga pored njegovog brata. Fuad je strijeljan 1995. godine
“Ovaj je ubijen u Kravici, a ovog smo našli u junu“, kazala je ona za N1.
Na pitanje reporterke da li joj današnja hapšenja išta znače i da li joj predstavljaju utjehu, Malić je kazala:
“Ništa nam to ne znači, to je samo onako titranje. To je bezveze. Naših nema i šta ćeš“, kazala je Šuhra.
Porodicama žrtava nije dozbvoljeno obići stratišta. Svake godine 13. jula ih dočekaju lanci i katanci.
“Ovo je žica kad dođemo 13. jula, svake godine nas dočekaju lanci i katanci. Čitavu godinu kapija bude otvorena. MUP Bratunca nam nije dozvolio da uđemo i umjesto da se solidarišu poslali su nam korodn policajaca“, kazala je jedna od majki čiji su najbliži stradali u Kravicama.
