S dolaskom sunčanijih dana evidentiran je veći broj ilegalnih migranata na ulicama bosanskohercegovačkih gradova. I dalje je većina njih koncetrirano na širem području Bihaća, ima ih u Sarajevu i banjalučkoj regiji. U posljednje vrijeme sve ih je više u Tuzli, gdje najčešće dolaze na autobusnu stanicu, odakle se dalje prevoze do Sarajeva.
Nakon 10 sati pješačenja kroz Bosnu i Hercegovinu porodica Iračanke Gearang Begzadeh stigla je na autobusnu stanicu u Tuzlu. Prije 16 mjeseci napustili su svoju zemlju za koju kažu da je bogata i lijepa, ali nepodnošljiva zbog tamnošnje vlasti.
“Imali smo problema u mojoj zemlji. Imali smo problema sa vladom. Iranu se ne sviđaju ljudi koji žele na sud. Zbog svega, morali smo napustiti zemlju i ići u neku drugu zemlju”, priča Begzadeh.
Irancima se u putu pridružila i porodica iz Afganistana.
“Moja zemlja je u ratu. Stalno se bombarduje, ljudi napadaju. Problem je veliki što tamo nema života za ljude u Afganistanu”, kaže Qais Razaei, Afganistan.
Prije devet mjeseci u Tuzlu su stigli prvi migranti. Ovaj grad im služi samo kao tranzit, a dolaze iz pravca Kalesije, Sapne, Zvornika, Bjeljine, nakon prelaska srbijanske granice. U Tuzlu često stižu u teškom stanju, a jedina pomoć su im volonteri i građani. Putem grupe na Facebooku prati se njihovo kretanje, i tako organizira pomoć.
“Sam prizor kada dođete na autobusnu stanicu na – 6, dok snijeg pada, i vidite trudnu ženu u nekom sedmom, osmom mjesecu trudnoće, sa drugim malim djetetom, da sjede na vjetrometrini, gladni, promrzli, tanko obučeni. To jednostavno ne možete ne reagovati. Ako nemate srca, okrenut ćete glavu i otići dalje”, smatra Edis Mešanović, volonter.
“Ne postoji državna institucija kojoj se nismo obraćali. Oni taj problem ignorišu, a na ruku im ide što se izbjeglice ne žele zadržati u Tuzli. Puno puta smo smo volonteri spriječili jedno veliko zlo. Spriječili smo da se volonteri ne smrznu, da niko ne ostane, jer puno puta nemaju novac za kartu. Olakšali smo njihovu muku i pomogli im za dalje”, otkriva Nihad Suljić, volonter.
Migranti dolaze i iz Pakistana, Eritreje, Maroka, Alžira. Svih vjera i nacionalnosti. Njihov put je trnovit i težak, pričaju nam. Najveća im je želja doći do zemalja zapadne Evrope, kako bi mogli započeti normalan život.
“Nakon Grčke , došli smo u Srbiju. Imali smo velike probleme. U Bosni nema većih problema, ali imamo problema jer pješačimo, nemamo auta, nemamo ništa. Ali ljudi su ovdje veoma dobri, pomažu ovu grupu, daju nam hranu, sve. Sviđaju mi se ljudi u Bosni”, kaže Qais Razaei, Afganistan.
“Želimo ići u neku zemlju Evropske unije. Želimo samo opušteniji život. Tražimo život za moju djecu gdje će ona moći ići u školu, gdje ću ja moći raditi. Želim samo život. Samo malo života”, dodaje Begzadeh.
Iz MUP-a TK kazali su da je tokom prošle godine evidentirano 1.714 migranata, a od početka ove godine 153 te da nije zabilježen nijedan incident. Međutim, volonteri smatraju da je broj migranata veći, jer često dolaze na autobusnu stanicu i odlaze odmah za Sarajevo, a da ih nadležni nisu ni evidentirali.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android| iPhone/iPad
