Na Svjetski dan bubrega u Sarajevu se podsjetilo na probleme koji svakodnevno muče oboljele od hroničnih bubrežnih bolesti. Najveći problem i dalje predstavlja predugo čekanje za transplantaciju ovog organa. Dok čekaju, pacijenti na dijalizi provode godine života. Strpljenje bolesnika je pri kraju i najavljuju radikalne mjere ukoliko se sistem ne promijeni.

Elvir Čuzović već devetnaest godina svaki drugi dan, po četiri sata, provede na dijalizi. Transplataciju organa života vrijednog čeka godinama. Od države nije dobio nikakvu pomoć. Iako je sakupio novac za transplataciju bubrega u Francuskoj, lista čekanja je preduga, a Elviru ponestaje strpljenja. Kaže, život sa bolesti bubrega je kao život u zatvoru.

“Vi ne smijete nigdje otići, kao da ste zatvoreni, ja se ne smijem vode napiti. Ja sam sad žedan, moram računati koliko vode smijem popiti. Niko ne brine o nama, ali mi ćemo sigurno nešto uraditi, nećemo dozvoliti da se s nama igra niko. Mi ćemo najvjerovatnije opet nešto radikalno uraditi, najvjerovatnije da ćemo se isključiti sa aparata, šta ja imam od ovog života“, kazao nam je Čuzović.

Priliku za novi život prije 12 godina dobio je Tomislav Žuljević. Prisjeća se teškog životnog perioda dok je koristio dijalizu. Kaže, to iskustvo nikome ne bi poželio. Od nećaka je dobio bubreg i tek tad počeo je da živi.

“Vratite se normalno u život, vi ste društveno korisna osoba, vratite se obitelji, vratite se na posao, radite sve što rade normalni ljudi, vi ste faktički izliječena osoba, uzimate terapiju, ali normalno radite, pridonosite ovoj državi, vi im više niste na teret“, rekao je Žuljević za N1.

Ljekari ističu da nedostaje registar pacijenata koji nisu na dijalizi. Negativno je i to, kažu, da BiH nema jedinstveni nacionalni program prevencije ove bolesti, pa se problem mora riješavati na entitetskom nivou.

“Mi ćemo obaviti kontakte sa federalnim ministarstvom zdravstva, da na nivou svih kantona se razvije program prevencije hronične bubrežne bolesti, kroz segment informatizacije, da se obnovi softver za skrining ove bolesti i kad se to spoji sa dijagnostikom, moći će se utvrditi ko koji stadij ima“, istakla je Halima Rešić, nefrologinja.

Sve ovo su tek planovi, a problema ne nedostaje. Pacijenti u BiH prijete isključivanjem sa aparata, godišnje umre oko 400 ljudi na dijalizi, preko 75 posto aparata nije u potpunosti ispravno. Tri hiljade je onih koji dane provode na dijalizi, a tek 20 transplatacija se obavi tokom jedne godine, od čega 15, u kojima član porodice donira organ.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android| iPhone/iPad