Alen Muhić rođen je 1993. godine u Goraždu. Njegova majka je silovana 1992. godine u Foči. Protjerana je u Goražde gdje se i porodila, ostavila sina i otišla put Sarajeva. Dobri ljudi, Muahrem i Advija Muhić, usvojili su Alena. Kada je napunio 10 godina saznao je bolnu istinu. Danas traga za biološkim roditeljima.

Režiser Šemsudin Gegić prije 11 godina snimio film o Alenu i njegovoj životnoj priči. Sada film “Dječak iz ratnog filma” dobija svoj nastavak “Stupica nevidljivog djeteta”.

Teška, istinita životna priča prati Alena, njegovo odrastanje i sazrijevanje suočavajući se sa činjenicom da je usvojen. On je na na čelu kolone duge kao Kineski zid djece rođene od silovanih majki u cijelom svijetu.

Ekipa N1 razgovarala je danas sa Alenom. Kazao je kako se navikao na kamere, ali i dalje mu nije jednostavno govoriti o sebi, jer emocije nije moguće suzdržati. Upravo zbog toga njegovu životnu priču u filmu priča glumac Armin Omerović.

“Prvim filmom sam otkrio svoij identitet i saznao ko sam i ko su mi roditelji, ali nisam imao priliku da ih upoznam. Snimajući drugi film bilo mi je teško stati pred kamere i sve to proći, ali mi je mnogo pomogao Armin Omerović. Čovjek se nekako vremenom navikne“, kazao je Muhić za N1.

Njegova želja je upoznati se s majkom, koja to odbija.

“Teško da ću nju ikada nazvati majkom, jer ja imam majku i oca koji su me odgojili, a ovaj film je još jedna prilika da im se zahvalim na ljubavi i podršci koju mi pružaju i na tome što su mi pomogli da postanem dobar čovjek. Meni su 22 godine i ja se nikad nisam osjećao kao usvojeno dijete, jer su mi oni pružili toliko podrške. Tako da teško postoji mogućnost da bih biološku majku i nazvao majkom, ali ipak ne mogu ni nagađati o stvarima o kojima nisam ni svjestan“, kazao je Alen.

Želi upoznati i oca, ali se plaši svoje reakcije.

“Prvi film o meni je snimljen 2006. godine, a moj biološki otac je uhapšen 2007. godine. Tada je na sudu priznao silovanje i priznao me kao sina te rekao da će brinuti o meni, ali to je bilo samo kako bi mu smanjili kaznu. Izašao je iz zatvora, ali vjerujte da kad prođe premijera i kad se spusti prašina pokrenut ću sudski proces da se on vrati tamo gdje mu je mjesto“, potreseno je ispričao, dodavši da je saznao da njegov biološki otac živi blizu Beograda.

Napomenuo je da je drugi dio filma i sniman iz razloga kako bi se on upoznao s biološkim roditeljima.

“Obećao sam Šemsudinu Gegiću da ću biti staložen kada upoznam biološkog oca, ali ipak ne mogu garantovati za svoje postupke. Moj cilj je da ga upoznam. On je svjestan cijele situacije i bježi od svega, ali bježi sam od sebe, jer zločin koji je počinio će ga proganjati“, ispričao nam je.

Istakao je da je svjestan da ima mnogo djece koja su kao i on, koja tragaju za svojim identitetom ili čak i ne znaju ko su i ko su im preci.

“Nije lako to sve podnijeti. Teško je kada čovjek to sazna. U početku me malo bilo stid, ali sam to prihvatio i sada se ne stidim. Čovjek sam sebi ne može napisati priču kakvu mu život napiše“, rekao je.

Film “Stupica nevidljivog djeteta” snimljen je u okviru serijala “Oral history“ koji producira Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Premijera će biti održana 23. marta u Centru za kulturu Goražde.  

Ova priča nije bila jednostavna ni za režisera Šemsudina Gegić koji poznaje Alena, ali i njegovu majku.

“Poznajem njegovu biološku majku koja je ga ostavila 1993. u Goraždu i došla u Sarajevo u moj stan. Znam njegovu priču, ali nisam htio da je manifestiram do trenutka dok on ne sazna da je usvojen. A to se desilo kada je imao 10 godina“, rekao je Gegić.

Istakao je da Alena u filmu tumači Armin Omerović kako bi lakše i bezbolnije bila ispričana priča.

“U mom rediteljskom rukopisu su događaji i likovi koji se nalaze na periferiji života, ljudi i teme koje su centar samo ih je društvo zbacilo na periferiju i tamo žive. želim da svi dobrovoljno upadnu u stupicu Alena Muhića jer tamo će otkriti novi svijet i život, nama poznat ali sklonjen od naših očiju“, rekao je Gegić.

Direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Rasim Muratović istakao je da od svih zločina koji su se desili tokom rata veo šutnje najviše prekriva upravo zločine silovanja.