Životna priča Sama Childersa "Machine Gun Preachera" je nestvarna priča ispričana u Hollywood-u. Do 15. godine života, postao je ovisnik o heroinu, njegov život su bili tuče, alkohol, droge, oružje i motori. Nakon toga je otkrio vjeru i promijenio svoj život iz korjena. Protekle dvije i po decenije živi i radi na relaciji SAD - Sudan i spašava napuštenu djecu kojoj daje drugu životnu priliku. Sam Childers ekskluzivno govori za N1, s njim razgovarao Esmir Milavić.

Vaša priča je prilično interesantna, pogotovo kada se govori o životnim pričama ispričanim ne samo u stvarnom životu nego i u holivudskom filmu. U ranim godinama života ste se nalazili s druge strane zakona, ako to smijemo tako reći, a onda ste se okrenuli životu u vjeri, životu u kojem pomažete djeci, životu u kojem pomžete ljudima daleko od Vaše domovine SAD dolje daleko u Sudanu. Možete li naši gledaocima reći nešto više o Vašem životu u SAD prije nego ste pronašli vjeru i novi život?

Znate šta, reći ću vam da vjerujem da svi mi kao dijete imamo san. Neki ljudi u Americi žele biti vatrogasci, doktori, učitelji… Vjerujem da svi mi kao djeca imamo san o nečemu uspješnom što želimo biti. Ali, zbog loših izbora koje napravimo i bivanja s lošim ljudima vrlo je lako pokvariti taj san. Odgajan sam u dobrom domu, ali sa 11 godina počeo sam koristiti droge, sa 15 godina sam živio u uspješnoj srednje bogatoj kršćanskoj porodici , ali već tad sam bio ovsinik o heroinu i prije nego sam se i snašao prodavao sam drogu. Bio sam prvoklasni gangster. Svi me pitaju kako sam se promijenio? Živio sam u Orlandu na Floridi, jedne noći sam otišao u bar i našao se u veoma lošoj barskoj tuči u kojoj sam umalo poginuo. Te noći sam odlučio da ako preživim i napustim taj bar da sam završio s tim načinom života. Vidite nema veze ko smo i šta smo, koliko smo stari i da li postajemo stari, a ja postajem stari čovjek meni je 56 godina… Nema veze koliko smo stari mi možemo naše živote ako ste odlučni i ako ćete stati u liniju življenja dobrog života. Izašao sam iz tog bara te noći i odlučio sam da neću više živjeti život koji sam dotada živio. To je ono kada je promjena počela.

Ali, promjena koju ste proživjeli bila je iznenadna i da se odvojite od tadašnjeg života. Koliko je teško za nekog u toj fazi života da se odmaknete od droge, oružja, motocikala i svega što je bilo vezano uz vas? Jednostavno ste prebacili prekidač u Vašem životu i krenuli dalje?

Jedina stvar koje sam se odrekao bile su droge, još uvijek imam oružje i imam motocikle. Jedina stvar koju sam prihvatio i koja je promijenila moj život bio je Isus Krist.

Ali, sada ih koristite na ispravan, a ne na loš način, kao što ste to radili ranije?

Da, apsolutno. Ali, to je ono kada Bog stupa na scenu. Kada Bog uđe u naše živote… Mnogo ljudi misli da Bog uđe u naše živote da je to vanjska manifestacija, jest djelomično, kada stvarno damo svoj život Bogu onda je to unutrašnja pojava onda se mijenjaju i srce i mozak. Ja sam isti čovjek kakav sam bio i ranije, prije 35 godina, samo sam malo stariji i imam malo manje kose i dobio sam novo srce.

Čuo sam, ali sam i pročitao, da je Vaša supruga igrala značajnu ulogu u transformaciji od starog ka novom Samu. Koliko je to važno bilo i koliko je porodica važna u toj promjeni iz jedne u drugu fazu u našim životima?

Ono što se dogodilo moja žena je postala kršćanka prije mene, ali, znate ona je živjela isti život kao i ja. Koristila je droge, koristila je kokain, heroin… Moja žena je bila striptizeta, radila je u striptiz klubu. Kada pogledate njen život i kada pogledate moj život ono što ja želim da ljudi vide ono što vi jeste, bez obzira šta ste uradili da se možete promijeniti, ali ta promjena počinje s vama. Vi to morate željeti, ta promjena mora biti vaša želja.

Same, prije nego pređemo na Afriku i novi dio Vašeg života, ali i starog života koji živite već nekoliko decenija. Dozvolite mi da Vas upitam nešto o vašoj domovini SAD-u danas. Vi ćete dobro razumjeti ono što želim pitati.Prošle sedmice smo imali situaciju u kojoj su dvije žrtve pucnjave, od toga jedno je roditelj žrtve, počinili samoubistvo. Kontrola naoružanja je veoma važno pitanje u SAD-u… Apsolutno… Kako to komentarišete i šta je ono što vidite danas u SAD kao društvu?

Morate nešto znati, ako zabranite svo oružje bilo gdje u svijetu jedini ljudi koji će imati naoružanje biće oni koji su s druge strane zakona, loši momci. Vjerujem da u najvećem dijelu SAD, većina u SAD-u, ja sam odrastao u planinama gdje veoma rano počnete loviti za zečevima, vjevericama, ćurkama kao dijelu porodičnog običaja, zato za većinu Amerikanaca posjedovanje oružja je isključivo za lov. Morate znati da nikada nismo imali masovnu pucnjavu od strane osobe koja poštuje zakon. U SAD-u ne možete ući u prodavnicu i kupiti oružje bez da se obavi sigurnosna provjera. Imamo sigurnosne provjere i morate biti licencirani…da li mislim da ima nekih stvari koje bi mogle biti dodane? Da, mislim da ih ima, ima stvari koje se mogu dodati. Ali, ne vjerujem da će ikada razoružati Ameriku, ne mislim da bi trebali, ne mislim da će jer je to ustavno pravo i imamo pravo da nosimo oružje.

Okrenimo se Africi. Okrenimo se Sudanu. Šta bila Vaša osnovna misao koja Vas je nagnala da odete tamo i vidite šta se dešava, jer bili ste tamo u vrijeme rata u Sudanu i imate slična iskustva kao i mi ovdje u Bosni i Hercegovini i na Zapadnom Balkanu iz ratova 1990-ih?

Moram reći da je Bog veoma pametan Bog. Znate, On kad želi da uradite nešto onda će vas i staviti u tu poziciju i onda ćete na kraju napraviti taj potez. Podršku Africi sam počeo pružati 1995., počeo sam raditi u Africi 1998., našao sam se usred sela koje je bilo opkoljeno i u tom momentu sam imao priliku da pobjegnem, da se sakrijem ili da ustanem i da branim ljude. Ne znam da li je bila u pitanju moja prošlost ili božija moć, ne znam da li je to bio odgoj kako su me odgojili moji roditelji, ne znam šta se desilo. Ono što znam je da sam odlučio ustanem u ime djece i ljudi koji su umirali. Našao sam se usred rata u kojem je čovjek po imenu Joseph Kony ubijao ljude. Tada sam počeo spašavati djecu. To je počelo sa samo nekoliko njih i onda se odjednom pretovorilo u hiljade njih. Naša organizacija je narasla tokom godina i postala velika. Trenutno rat u Sjevernoj Ugandi je završio. Južni Sudan je još uvijek veoma nestabilan, tek nedavno su potpisali mirovni sporazum. UN kaže da ako se čudo ne desi, približno sedam miliona ljudi će se naći na ivici gladi. Najveći izbjeglički kamp na svijetu se nalazi u Sjevernoj Ugandi. Tamo ima još mnogo problema. Još uvijek radim iste stvari koje sam radio 1998. godine. Spašavam djecu. Ali, sada se to pretvorilo u obrazovanje djece, pretvorilo se u učenje zanata i vještina. Ako možemo uraditi te tri stvari, možemo promijeniti naciju.

Vidio sam interesantnu scenu iz filma u kojoj Gerard Butler, kao Sam Childers, sjedi kraj dječaka i govori i odjednom kaže: “Oh, pa ti ne razumiješ ništa šta ja govorim…”. Koliko je bilo teško za Vas da odete tamo i da se nosite sa svim tim stvarima u totalno drugačijem okruženju, da odgojite tu djecu koja Vas praktično ne razumiju, koliko pomoći ste imati od lokalnih ljudi i zajednice?

Bilo je veoma teško kada sam tek počeo, ali to je slično onome što pokušavamo da radimo u bilo kojoj drugoj situaciju u životu. Ako odustanete odmah, onda nećete biti veoma uspješni. Ja nikada nisam popustio, godinu za godinom za godinom i 24 godine kasnije, govorim nešto malo od jezika. Razumijem arapski jezik prilično dobro, također i lokalne jezike izvan Ugande. Vjerujem da svi oni koji ovo slušaju moraju znati da šta god da počnete raditi biće prepreka, biće borbe, ali glavna stvar koju želim da vam kažem je da ne posustajete jer će postati lakše. Mnogo nam je lakše nakon 24 godine. Organizacija je narasla od jednog malog sirotišta do četiri sirotišta, sada imamo i trening centre. Izgradili smo sedam škola, trenutno gradimo osmu. Bušimo izvore i radimo u tri zemlje. Jedina stvar koju mogu reći bilo kome ko ovo sluša je: “Ne odustajte!”.

Koliko političari i međunarodna zajednica slušaju kada se dešavaju ovakve stvari? Upravo ste pomenuli Sjevernu Ugandu i najveći izbjeglički kamp, spomenuli ste milione na ivici gladi, u isto vrijeme imamo u Jemenu milione koji gladuju. Međunarodna zajednica je podijeljena. Imali smo tu situaciju u u ranim ‘90-tim u Somaliji i Ruandi, vidjeli smo to i ovdje u Bosni i Hercegovini, zašto nema rekacije međunarodne zajednice kada ljudi poput Vas podižu glas o područjima koja su u krizi ili su bila u krizi u prošlosti?

Mogu vam dati dva odgovora. Jedan je iz sekularnog svijeta. To je onaj od ljudi koji možda nisu jači vjernici u Isusa Krista. Ne vjerujem da će ikada biti totalno bezratno stanje širom svijeta, osim ako ne počne u pojedincima. Svaki pojedinac mora vjerovati u slobodu. Ja sam kršćanin. Ali, nevažno je da li ste kršćanin, budist, musliman, ili bilo ko drugi svi to moraju imati u svojim umovima i srcima da žele slobodu. Sloboda je ono vrijeme kada možemo imati mir. Kao kršćanin vjerujem da će rat završiti ikada prije nego čujemo onu trubu, kada čujemo tu trubu to znači da Bog dolazi i ako želimo mir prije nego Bog dođe mir počinje u svakom pojedincu. Svaka zemlja, svaka denominacija, svako vjerovanje mora znati da ćemo imati mir samo ako prestanemo da se borimo i povrijeđujemo jedni druge. Pogledajte šta se desilo na Novom Zelandu, pogledajte šta se dešava širom svijeta, šta se dešava u Sudanu danas. Zašto se dešava? Dešava se jer pripadnici dva plemena ili dva vjerovanja mrze jedni druge. Moramo se osloboditi mrženje i vratiti nam slobodu.

Prije nego nastavimo pričati o djeci dopustite mi da Vas upitam sljedeće. Upravo ste spomenuli mržnju između plemenskih grupa i nacija, ali kako se možemo odmaknuti od toga ako imamo narastajuće nacionalizme širom svijeta, populizam u politici, krajnja desnica je sve jača i čujemo da bi mogle biti još jače u Evropskom parlamentu nakon izbora u maju. Imamo i predsjednika Trumpa koji praktično dijeli naciju više nego ijedan drugi predsjednik u prošlosti. Kako možemo pobjeći od toga i da li je ovo znak da nas čeka još teških borbi u budućnosti?

Vjerujem da se sve to opet odnosi na nas kao na individue. Sve se to odnosi na nas kao na ljude. Mi moramo vjerovati u slobodu. Kako možete ustati i vjerovati u slobodu sa skupljenim šakama, to nije sloboda, sloboda izgleda ovako. Mi želimo slobodu! Vjerujem da će to početi u srcima svakog od nas. Kada je u pitanju naš predjsednik u SAD. Ja gledam i na pozitivne stvari koje je on uradio. Većina ljudi vjerovatno nije ni čula za ovo. Nedavno smo imali situaciju u kojoj su ljudi odborili zakon o abortusu u punoj trudnoći, abortus u punoj trudnoći. Ali znate ako čovjek poput mene ode i ubije jelena i to postavi na Facebook svi misle da sam ubica jer sam ubio životinju. Ali šta ćemo sa abortusima u punoj trudnoći? Trump je stavio veto na to i zaustavio je to. Vjerujem u ono što on radi. Ovo je ono što govorim ljudima u Americi. Imamo toliko radnih mjesta, ali nemamo ljudi da ih popunimo. Zato moramo iskreno pogledati ekonomiju u Americi. Kada je u pitanju vraćanje mira u svijetu vjerujem da je u pitanju svaki pojedinac. Svaki onaj koji čuje ovaj razgovor, svaki onaj koji pogleda ovaj intervju na internetu širom svijeta, jer mi imamo oko milion pratilaca koji će vjerovatno pogledati ovaj intervju i ja ponovo kažem da mir počinje ovdje i ovdje i u svakom pojedincu.

Vratimo se Sudanu i djeci kojoj pomažete tamo. Možete li nam reći o nekim uspješnim pričama djece kojoj pomažete tamo, imate li nekih od njih širom svijeta, da li uspješni u Africi i da li mijenjaju svoj kontinent?

Apsolutno! Imamo veoma dobre uspješne priče. Neka od djece koju sam spasio tokom rata, prije 16 ili 18 godina, postali su policajci, carinici, neki od njih su postali farmeri, neke mlade dame su se udale i imaju djecu, neke su započele biznise. Veoma smo veliki u biznisu, radimo sa oko 480 ljudi svaki dan. Misionar sam 24 godine. Mnogo misionara misli da samo treba otići u zemlju i širiti riječ Isusa Krista. Ja vjerujem da ima mnogo više od toga što moramo uraditi. Mislim da moramo otići u zemlju koja je možda nestabilna, čija struktura možda nije pozitivna i da moramo početi graditi stabilnu strukturu. Počeli smo graditi biznise, hotele, restorane, građevine, komercijalne farme. Imamo komercijalnu farmu u sjevernoj Ugandi koja dobro posluje, od početka godine smo prodali mnogo naših usjeva, ali smo poklonili oko osam kamiona odnosno 90 tona hrane. Vjerujem da je ono što misionari trebaju raditi i učiti ljude strukturu i biznis. Imamo jednu mladu ženu koja je radila za nas dvije godine naučila je raditi španski omlet, egg benedict, francuski tost i palačinke.

Otišla je u mali grad i otvorila restoran i sada mora raditi samo za doručak i ručak. Tako da imamo uspješnu priču za uspješnom pričom. Također, jedna od djevojaka koja je bila koledžu u Ugandi tamo je provela nekoliko godina i mislio sam da će od toga napraviti karijeru, ali onda sad radi u predsjedničkom uredu u Južnom Sudanu. To je velika stvar. Mislimo da moramo educirati, učiti ljude zantima i učiti ih vještinama. Sa te tri stvari mijenjamo nacije.

Koliko pomoći imate od vlasti na lokalnom nivou, ali isto tako i od međunarodnih institucija poput UN-a koje propovijedaju da rade na humanitarnim slučajevima i situacijama širom svijeta. Koliko je važno da imamo koordinaciju između lokalnih, međunarodnih institucija i ljudi poput Vas?

Ne dobivam bilo kakvu pomoć od bilo koje vlade. I ne želim je! Onda kada dobijete pomoć od vlade, onda vam počnu govoriti šta da radite. Dobijam određenu potporu od predsjednika Ugande Musavenia. Mnogo ljudi ga ne voli, ali ja mislim da je on nevjerovatan. U 24 godine koliko sam u Ugandi vidio sam izgradnju tržnih centara, McDonalds'a, KFC-a, vidio sam izgradnju biznisa i fabrika i toliko je toga došlo i došlo je preko predsjednika Ugande. Susreo sam se s njim nekoliko puta. Ugandu zovem onime što je nekad bila Amerika “zemlja šansi”, zovem je zemljom “meda i mlijeka”. Svako može otići tamo i započeti biznis. Zato vjerujem da je Uganda ono što je Amerika nekad bila i nadam se da će nas Trump ponovo napraviti velikima.

Ono što čitam iz Vaših riječi je da vidim pozitivne pomake kada je u pitanju Afrika. Znamo da Uganda, Sudan i ostale zemlje idalje imaju dosta problema, ali isto tako imamo Južnu Afriku je danas prilično uspješna zemlja., smatrate li da će se ti pozitivni pomaci nastaviti i u budućnosti?

Sudan ima mnogo problema, trenutno su veoma nestabilni. Potpisali su primirje, ali borbe idalje traju. Uganda je veoma pozitivna. Grade nove puteve, grade afrički autoput, vidim neke nevjerovatne stvari koje se dešavaju u Ugandi. Nisu imali nikakvih problema ili ratova u Ugandi u protekloj deceniji. Vjerujem da je Uganda veoma pozitivna. Ako bi bilo promjena u vlasti to bi moglo potresti zemlju, zato ja kao osoba koja je živjela tamo i voli ljude tamo i gdje je moj dom nastavit ću podržavati predsjednika Musavenia.

Dozvolite mi da Vas upitam ovo na kraju. Širom svijeta ste poznati kao Propovjednik s mitraljezom, ali čini mi se da ste više-manje “s mitraljezom” a više propovjednik. Ako smijemo tako reći nakon 25 godina manje koristite oružje, ali koristite riječi da mijenjate situaciju?

I dalje nosim oboje. Kao što obično kažem: “Radije ga imam, a da ga ne trebam, više nego što ga trebam”. Sve zasluge u životu pripisujem Isusu Kristu. Da propovjedam širom svijeta. Zašto sam ovdje u vašoj zemlji? Tu sam da podijelim svoje svjedočenje, mnogo ljudi misli da idu kroz probleme. Prolazeći kroz vaš grad ovdje, u ovo nekoliko dana koliko sam tu i ono što vidim je da imate lijepu zemlju i lijep grad. Nekada kada dugo živimo u jednom gradu ne vidimo uspjehe koje smo ostvarili. U istočnoj Africi ne možete samo otvoriti česmu i napiti se vode, a ovdje imate ljude koji kažu da imate dobru vodu. Vjerujem da uspjeh dolazi onda kada smo pozitivni. Želim reći ljudima ovdje i širom ove zemlje: “Budite pozitivni o onom gdje živite i tako počinje uspjeh”.

Sam, hvala Vam što ste govorili za N1

Hvala vama!

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad