Iz Crne Gore sam po rođenju, ali sam po ubjeđenju Sarajlija. Sjetim se izjave Ivice Osima kada su ga pitali šta je po nacionalnosti i on kaže: Ja sam valjda Bosanac, ili kad bolje razmislim - ja sam Sarajlija, kazao je gostujući u Pressingu legenda evropske i svjetske košarke, Bogdan Tanjević.

Uskoro i zvanično član Kuće slavnih pored veličina kao što su Dražen Petrović, Razija Mujanović, Dino Rađa, Toni Kukoč i mnogih drugih?

Veoma sam počašćen. Nastojim se malo našaliti i kažem da su mi dali nakon 45 godina rada, a slavim i 50 godina braka. To je nekakva moralna nagrada za urađen posao .

Kao da ste uživali preuzimati manje klubove, dovoditi ih do vrha i “skidati” velike klubove?

Tačno je. Odrastao sam u kući u kojoj se pričalo kako smo mi sami pobijedili u Drugom svjetskom ratu, bez Amerikanaca, Rusa, Engleza…To je bila naša kultura, u školi smo glorifikovali narodno-oslobodilačku borbu. Mi smo objektivno četvrta pobjednička nacija u tom ratu. I mi se “palimo” na to da David pobijedi Golijata. Sa Bosnom smo dobivali Partizan, Zvezdu i mene je ta situacija sa Bosnom “otrovala”. I stalno poslije Bosne mislim da se to može ponoviti i sanjam neku novu ekipu sa kojom ćemo “skidati skalpove”. Oduvijek sam želio da sam revolucionar. Približio sam se tome u dva kluba, Caserti i Trstu.

I nakon toliko uspjeha uvijek se vraćate Bosni i Sarajevu?

Ja ne bježim i ne borim se protiv toga. Ja sam ovdje uživao u svome odrastanju i smrtno sam zavolio Sarajevo. Ovdje sam najviše osjećam kod kuće. U Beogradu sam se oženio, u Tuzli sam služio vojsku i strašno volim Tuzlu i Tuzlake, ali najviše se osjećam kod kuće kada sam u Sarajevu.

Veliki ste nostalgičar. Kažu da ste “jugoslovenski ekstremista”?

Nisam ekstremista ni u čemu. Ja sam mirovnjak, i otac mi je bio. Smatram da je ovaj prostor zajednički, ja sam sve svoje mostove spasio i svuda se osjećam kao kod svoje kuće i vidim da me svugdje prihvataju.

Mnogi kažu “Boša je naš”. Imate nekoliko državljanstava?

Imam državljanstva Bosne i Hercegovine, Italije i Turske, a od Crne Gore još nemam jer nisam ni tražio. Idem u Strasbourg da tražim pasoš za nas Jugoslavene kojih je bilo dva miliona jer smo ostali bez zemlje. Svi ostali su naslijedili neke granice i sve ostalo. I onda se šalim da idem u Strasbourg da tražim pasoš.

Čiji je, zapravo, Boša?

Ja sam sa Ljubišnje, tu su mi rođeni i otac i mater. Ali uvijek sam se osjećao kao svjetski čovjek, meni je i Jugoslavija bila mala.

Pored svakog člana Kuće slavnih stojih iz koje je države. Šta će pisati kod vas?

Mene je crnogorski savez predložio i vjerovatno će me tako tretirati iako sam uvijek sebe doživljavao kao Jugoslavenom. Iz Crne Gore sam po rođenju, ali sam po ubjeđenju Sarajlija. Sjetim se izjave Ivice Osima kada su ga pitali šta je po nacionalnosti i on kaže: Ja sam valjda Bosanac, ili kad bolje razmislim – ja sam Sarajlija”.

Zanimljivo da su sportaši, posebno košarkaši, većinom sačuvali obraz u ratu?

Ja sam pomno u Trstu pratio izjave u ratu i bilo mi je drago kada sam čitao i vidio da ne “dolijevaju ulje na vatru” i govore nešto pozitivno. Mali broj sportista se obrukao, znam dva imena, ali ih neću kazati.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad