Za Andreja Jovandića nema dileme da li je disleksija dar ili hendikep. Iako je disleksičar, stekao je zvanje profesora filozofije i sociologije, ali se ostvario i kao umjetnik. Izrađuje skulpture od kreda.
Predsjednik je Udruženja disleksičara “Ja” koje je jedino aktivno udruženje disleksičara u BiH i smješteno je u stanu u kojem živi.
Vezane vijesti
U Novi dan se iz Banje Luke javljao Andrej Jovandić koji je rekao: “Sistemsku podršku od početka obrazovanja, koja je specifična za djecu s disleksijom, potrebno je uvrstiti u kurikulum i u sistem samih nastavnika. Potrebna je potpuna promjena načina predavanja i obavljanja nastave. Tu je školstvo zakazalo do sad“.
Neki od najinteligentnijih ljudi na svijetu su bili disleksičari. Među njima i Pablo Picasso. I Jovandić se, između ostalog, pronašao u umjetnosti. Na pitanje koja je veza između skulptura od kreda i Rafaelove rasprsle glave, rekao je: “Ja sam izabrao kao temu rada Rafaelovu rasprslu glavu jer autor te slike, koja je meni bila bliska, jeste disleksičar. Sama kompozicija slike predstavlja način razmišljanja disleksičara pa tako i stvaranja. Dali je rastavio kupolu Pantanona i naslikao da dijelovi kupole lebde”.
Dosta je poznatih naučnika, pisaca i slikara disleksično. Jovandić je to prokomentarisao: “Sama riječ disleksija podrazumijeva savladavanje jezika, ali suština jeste u drugačijem načinu percipiranju okoline. Disleksične osobe vide stvarnost potpuno drugačije. Mi razmišljamo vizuelno, a ne riječima, vidimo trodizmenzionalne predstave. Većina disleksičara je nadarena u određenim umjetnostima upravo zato što možemo zamisliti figure”.
Na pitanje šta njegova djela govore, Jovandić je rekao: “Svako moje djelo u suštini predstavlja moje misli. Svaka moja skulptura jeste pogled u moje misli“.
Na pitanje da li namjerava napraviti izložbu, Jovandić je izjavio: “Cilj mi je predstaviti svoje skulpture na izložbi, ali želio bih napraviti izložbu u cilju predstavljanja disleksije i to ne samo kao teškoće, što ona u školskom sistemu i jeste. Cilj mi je predstaviti disleksiju“.
Na pitanje koje su generalne zablude o disleksiji, Jovandić je rekao: “Disleksija se može prepoznati u radu disleksičara. Na primjer, Disney je bio disleksičar, Hitchcock također i tu se može prepoznati disleksija. Ne radi se samo o teškoćama, tu rade zablude”.
