Država nema sluha za prava i probleme logoraša, poručuju iz Udruženja logoraša BiH. Zbog nepostojanja zakona o pravima žrtava torture neprepoznatljivi su u sistemu, i to je jedan od razloga zašto su logoraši pokretali pojedinačne tužbe za naknadu štete.

No, problem je nastao kada su sudovi počeli odbijati tužbe pozivajući se na zastaru.

Umjesto odštete za zatočeništvo u logoru u Šamcu, Refik Dedić je dobio rješenje da plati više od pet hiljada maraka sudskih troškova.

“Niko ne pita ništa, već samo plati i šuti, ako imaš od koga da posudiš, a ako nemaš doći će plijeniti. Odakle ću platiti? Znate, ja imam 200 maraka penzije“, rekao je Refik Dedić.

Refik nije jedini. Desetine je izgubljenih sporova logoraša u oba entiteta za naknadu štete. Tužba Ivana Vrbanca je odbijena, sud je rekao zbog zastare. Stiglo je i rješenje da mu se odbija trećina penzije na ime sudskih troškova.

“Presuda je pala da je moja tužba zastarjela. Sad im moram dati 2.650 KM u ratama od ove mizerne penzije. Jedna trećina penzije će se staviti kao otplata za sudske troškove i takse osnovnom sudu u Banjoj Luci”, izjavio je Ivan Vrbanac.

Zakon o pravima žrtava torture nije usvojen u državnom parlamentu. Savez će to tražiti od nove vlasti.

“Prvo želimo da se utvrdi tačan broj žrtava u BiH. Drugo, želimo da se izvrši reparacija naspram žrtava shodno ekonomskoj moći zemlje. I treće, memoralizacija obilježavanja mjesta zločina. To se te tri ključne stvari”, rekao je predsjednik Saveza Logoraša BiH Jasmin Mešković.

“Država očigledno želi da izbjegne ovu svoju obavezu i da je jedan od načina da se ne primjenjuju zakoni jeste da sudovi zauzimaju stavove onako kako politici odgovara”, izjavila je advokatica Nedžla Šehić.

Prema podacima Saveza logoraša, kroz logore u BiH prošlo je više od 200 hiljada ljudi. Oko 30 hiljada vodi sporove za odštetu.

Pogledajte prilog Jasmine Demirović.