Sumorna socio-ekonomska situacija uticala je da se na prijedorskom području u ovoj deceniji otvore tri javne kuhinje u kojima se dijele topli obroci za 370 korisnika koji nisu u mogućnosti da ih obezbijede sebi i svojim porodicama.
Prva od njih je otvorena 2011. godine i postoje dvije verzije oko njenog otvaranja. Prema jednoj, javna kuhinja je otvorena po zahtjevu prijedorskih gimnazijalaca, što su potpisima podržali građani, a prema drugoj, na inicijativu britanske organizacija “Misija bez granica” u okviru Hrišćanske humanitarne organizacije “Hleb života” otvorena je manja kuhinja, u kojoj su petnaest korisnika obroke dobijali godinu dana.
Koja je od ovih verzija tačna, manje je bitno jer je važnije da su se u ovoj kuhinji umjesto predviđene jedne, topli obroci pripremali više godina, kao i to da se i lokalna zajednica uključla u njeno finansiranje.
Hrišćanska humanitarna organizacija “Hleb života” odavno ima veću kuhinju u kojoj se pripremaju obroci za 150 korisnika, od kojih njih 50-60 dolaze i objeduju u njoj, korisnicima koji žive u različitim dijelovima prijedorskog područja, a takvih je 30, obroci se dovoze kućama.
“S obzirom da 23 godine radimo na ovom području, imali smo kontakte s mnogim ljudima koji su u socijalnoj potrebi, tako da su najveći broj naših korisnika ljudi koje mi poznajemo i za koje znamo da su u potrebi ove vrste. Fokusirali smo se na starije ljude koji nemaju djecu, imaju mala novčana primanja ili nikakva. Imamo i mlađih ljudi koji su možda bolesni i koji nisu u mogućnosti da privređuju i koji su socijalni slučajevi. Dnevni obrok im puno znači”, izjavio je predsjednik ove NVO Danko Malešević.
Dušan Kovačević, selo Brezičani:
“Nemam nikoga od roda, sam živim znaju Danko i Dragan, sam živim, šta mi dadnu to imam. Imam 100 maraka od Centra za socijalni rad i to mi je sve i za drva i za svjetlo i sve.”
U Ljubiji, nakadašnjem privrednom, sportskom i kulturnom centru ovog područja, a sadašnjem velikom socijalnom problemu, sredstvima italijanske pokrajine Trento otvorena je 2013. godine druga javna kuhinja na prijedorskom području.
Italijanska pokrajina je izdvojila sredstva za renoviranje prostora u kojem se nalazi, kao i za njeno opremanje, a dvije godine je finansirala njen rad te ga je još dvije godine sufinansirala zajedno s lokalnom zajednicom.
Kuhinja je u sastavu Hrišćanske humanitarne organizacije “Hleb života” koja za 45 korisnika iz Ljubije dostavlja obroke, dok je grad Prijedor preuzeo njihovo finansiranje.
Ovu humanitarnu organizaciju donacijom podržava britanska humanitarna organizacija “Misija bez granica“ koja obezbjeđuje sredstva za 60, a lokalna zajednica za 70 korisnika.
Malešević je kazao da su oni kroz neke od svojih bivših projekata obezbjeđivali dio namirnica i pomenuo projekat “Žene u selu”, gdje su ženama u ruralnim sredinama davali novčane pozajmice koje su one vraćale u svojim proizvodima. On je dodao da će ova nevladina organizacija svoj “Centar za rehabilitaciju ovisnika” više povezati sa kuhinjom, jer su ovisnici kroz radnu terapiju proteklih godina proizvodili viškove povrća, ali i pilećeg mesa.
Treću javnu kuhinju u Prijedoru otvorilo je Udruženje građana “Optimisti” krajem 2016. godine.
“Kod mene se stvorila ideja da organizujemo i formiramo ovo Udruženje jer svakim danom, hodajući gradom, primijetio sam da je ovim građanima to potrebno i ovaj naš rad je pokazao i dokazao da smo bili u pravu“, objasnio je predsjednik “Oprimista“ Zijad Čanić zašto su se odlučili na ovakav korak.
Rekao je da su od Centra za socijalni rad, s kojim imaju dobru saradnju, dobili listu socijalno najugroženijih lica kojima je potrebna pomoć, ali je dodao da je znatan broj njihovih korisnika koji su došli direktno kod njih.
Čanić je rekao da njihova kuhinja broji 181 korisnika, ili 62 porodice koje imaju od dva do jedanaest članova porodice za koje dnevno naprave 230 toplih obroka, odnosno u pet radnih dana u sedmici oko 1.100 obroka.
Među njima je 12 porodica koji su starije životne dobi ili narušenog zdravlja kojima se obroci dostavlaju, a svaki drugi dan se dostavlja 50 toplih obroka za 25 porodica u Kozarskoj Dubici.
Pored toga, ova nevladina organizacija u saradnji sa Centrom za socijalni rad dostavlja 17 pakete hrane koje su indentične onim namirnicima koje se koriste za spravljanje toplih obroka.
Njihov korisnik nedavno je postao Ismet Beglerbegović.
“Sam sam kod kuće, ne radim nigdje. Imam 150 KM penzije. Na birou sam haman četiri godine. Pomoćni sam bravar. Ukinuli su mi socijalnu pomoć prije rata. Svaki dan pređem tri kilometra do ove kuhinje. Imam porodicu, ali ona mi ne može pomoći”, kazao je on.
NVO “Optimisti” takođe je oslonjena na donacije i pomoć lokalne zajednice.
“Poznavajući kakvo je stanje u Prijedoru, gdje privreda ne radi, vrlo je teško bilo doći do donacija, ali zahvaljujući sportu u kojem sam bio i ostao, imam veliki broj prijatelja i poznanika širom Bosne i Hercegovine, tako da je to krenulo. Najveću donaciju imamo od Humanitarne organizacije ‘Pomozi ba’ iz Sarajeva s kojom smo napravili sporazum, dogovor tako da nam oni otprilike dostavljaju 80 % hrane”, rekao je Čanić.
Dodao je da je Humanitarna organizacija “IGASA” iz Sarajeva prepoznala njihovu priču i pomogla im u adaptaciji prostora, dok im je grad Prijedor lani doznačio 20 hiljada KM kojim su platili zakupninu prostora i sve druge obaveze i režijske troškove.
Uz objekat u kojem se nalaze podigli su plastenik u kojem se bave proizvodnjom povrća koje koriste za spremanje obroka. Njihovim uzgojem bavi se kuharica nakon što završi sve poslove oko pripreme toplih obroka u kuhinji.
Obroci se kuhaju po propisanim normativima
Iz ove dvije nevladine organizacije su poručili da u pet radnih dana prave pet različitih jela i da su kuhaju po propisanim normativima gdje obroci sadrže propisanu količinu mesa. U kuhinji NVO “Optimisti” koriste pileće i juneće meso, a osnovne prehrambene namirnice su im riža, makaroni, grašak, mahune i gulaš, dok se u drugoj kuhinji koristi još i svinjetina, a kuha grah, krompir čorba, riža i makaroni s gulašom, te povremeno i kupus.
Svaki mjesec ih obilaze zaposlenici Instituta zdravlja “Vaso Butuzan” iz Banjaluke gdje uzimaju uzorke hrane i provjeravaju njenu ispravnost. Njihove kontrole plaćaju i kažu da to rade najviše zbog sebe i njihovih korisnika.
U NVO “Hleb života” na pripremi toplih obroka i njihovoj podjeli angažovane su četiri osobe, a zahvaljujući donaciji “Misije bez granica” kuharici i njenoj pomoćnici obezbijeđene su minimalne plate.
U drugoj nevladinoj organizaciji na pripremi jela i njihovoj podjeli angažovane su tri osobe koje rade volonterski, a kuharica na ime svog rada dobija paket hrane koja se dodjeljuje i korisnicima.
Kuhinja sa dužim stažom obezbijedila je, zahvaljujući budžetskim sredstvima grada Prijedora, svojim korisnicima suhe obroke za vrijeme vikenda, dok to kuhinja pri NVO “Optimisti” i pored pokušaja, još nije uspjela.
Ove dvije nevladine organizacije zadovoljne su saradnjom s gradskom upravom. Grad Prijedor je 2012. godine izdvojio 30 hiljada KM za podršku tada jedinoj javnoj kuhinji u ovom gradu, a ove godine je predviđeno da ih podrži sa 120 hiljada KM od čega će se 90 hiljada KM doznačiti “Hlebu života”, a 30 hiljada KM “Optimistima”.
Upitani da li bi imali više korisnika kad bi im sredstva i kapaciteti bili veći, predsjednici nevladinih organizacija su odgovorili da ima ljudi koji su, iako su u stanju socijalnih potreba, ne žele da gaze svoje dostojanstvo i ne prijavljuju se u javnim kuhinjama.
Čanić smatra da je krajnje vrijeme da se u gradu uradi socijalna karta jer, prema njegovom mišljenju, niko ne zna kakva je stvarna njegova socijalna slika.
“Kad smo mi počeli da radimo, iz Centra za socijalni rad su nam kazali da ima dvije hiljade osoba koji treba da budu korisnici kuhinje. Naravno, nikad se nije počinjalo sa 2.000 lica na kuhinji”, rekao je Darko Malešević.
On je mišljenja da bi se možda stvorili uslovi za proširenje kapaciteta ako bi se organizovalo više punktova za podjelu toplog obroka na prijedorskom području.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
