Sistem u Bosni i Hercegovini je postavljen naglavačke i zovem ga antisistemom i jednom vrstom organiziranog haosa u kojem mala grupa ljudi ostvaruje svoja prva. Moja malenkost je u takvom sistemu jednako obespravljena kao i drugi građana, pa tako i LGBT osobe, kazao je u Novom danu književnik i kolumnista Edin Urjan Kukavica.

U kolumni povodom najavljene Povorke ponosa kritikovali ste licemjerje na obje strane.

Prvo nije mi jasno zašto je to ponos, zašto paradirati svojim seksualnim opredjeljenjem i tražiti tu prava. Svaki razuman čovjek će se pitati koja to prava LGBT osoba ne uživa, a ja uživam. Koliko je meno poznato u oktobru 2018. Vlada FBiH je donijela odluku da odobrava istospolne zajednice i formirala je komisiju. Ovdje su uskraćena prava Bošnjacima ako nisu članovi SDA, Hrvatima ako nisu u HDZ-u, a autentičan Srbin može biti samo član SNSD-a. Ostali nisu ostali nego su drugi. Sistem je postavljen naglavačke i zovem ga antisistemom i jednom vrstom organiziranog haosa u kojem mala grupa ljudi ostvaruje svoja prva. Moja malenkost je u takvom sistemu jednako obespravljena kao i drugi građana, pa tako i LGBT osobe. Imate situaciju da ljudi naplaćuju plate, a nikada se ne pojave na poslu, da budu predstavnici naroda koji nikada ništa nisu učinili za taj narod, nego samo za sebe. Posvemašno licemjerje u čemu se ova priča sa LGBT osobama ne izdvaja.

Drugo, zašto najaviti tu povorku u aprilu. Očigledno da je nekom u interesu da se uzburka javnost. Jedini pozitivan aspekt ove priče je da je tih 15 ljudi, koji su najavili povorku, da su iz Prijedora, Banjaluke, Sarajeva i to govori da je svojevrsna bosanska priča. “Javna tajna” je da su parade ponosa uvjet Evropske unije. Budući da smo stoljećima daleko od Evrope, mi se nalazimo u polovini 19. stoljeća, mogli su sačekat još jedno stoljeće i to objaviti. Što se tiče napad na dvije djevojke zgrožen sam svakom vrstom nasilja, ali ne možemo suditi na razini jednog incidenta. Malo je nepristojno mahati intimom. Ono što ljudi rade u domovima daleko je to izvan moje sfere zanimanja. Nepristojno je zavirivati u prozore tuđih kuća.

Meni što je zanimljivo u cijeloj to priči je žestina reakcija. Očekivao sam da reakcija oni kojih su protiv povorke budu isto tako jake kao i na postrojavanje četnika u Višegradu. Ali nije. 

Također, u jednoj od kolumni problematizovali ste prijevod Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Dejtonski sporazum je neispravno preveden i tendenciozno se koristi. Imate situaciju, a pročitao sam ga u orginalu, preveden je 1996. godine za potrebe tadašnjih političkih uvjeta. I kada se u orginalu čita, a da je preveden kako treba onda bi smo izbjegli mnoge nesporazume i tenzije, vidjeli bi smo da je jedan od prepisa toga sporazuma napravljen na bosanskom jeziku. Tu bi se izbjegla priča da li se naš jezik zove bosanski ili bošnjački jezik. Potpisnici tih sporazuma su strane u sukobu i tu bi došli do neke vrste definicije rata u Jugoslaviji. Milošević, Tuđman i Izetbegović su to potpisali kao učesnici rata, svi ostali su bili svjedoci. Konstitutivni narodu su konstituentni narodi zajedno sa drugim građanima Bosne i Hercegovine i izbjegli bi smo dominaciju nacionalnih stranaka. Dejtonski sporazum je zamišljen da zaustavi i prebrodi rat, da bude promjenjen i na neki način bude ratificiran u nekom od parlamenata. Ono što sam pročitao u orginalu, vidim da ono što se primjenjuje da tako ne piše. Ali nije sve ni do prijevoda. Orginal Dejtonskog sporazum na bosanskom jeziku nestane, istraga nikad ne završi, cijela buka traje tri dana i jednostavno se zaboravi. Može li neko nekoga pitati gdje nam je temeljni dokument na kojem trpimo ovo silovanje.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad