Suđenje zbog službenog automobila Nikole Špirića

Vijesti 20. apr 201912:50 > 12:52
CIN

„Audi Q7“, koji je 2008. godine kupljen za 219.900 KM za tadašnjeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Nikolu Špirića, prodan je pet godina poslije za 34.218 KM. Optuženima za prevaru i zloupotrebu položaja u vezi sa ovom nabavkom počinje suđenje sljedećeg mjeseca na Osnovnom sudu u Brčko distriktu.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Na Osnovnom sudu u Brčko distriktu će polovinom maja biti održano prvo ročište u predmetu koji se vodi protiv firmi „Transjug L“ iz Donjeg Žabara i „Brčko Gas“ iz Brčkog te njihovih bivših direktora. Njima se stavlja na teret prevara i zloupotreba položaja u vezi sa nabavkom vozila za Nikolu Špirića, bivšeg predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (BiH).

U januaru ove godine je potvrđena optužnica Tužilaštva Brčko distrikta protiv Duška Sofrenovića i Sime Brkića, nekadašnjih direktora firmi „Transjug L“ i „Brčko Gas“ zbog nabavke i servisiranja terenskog automobila „Audi Q7 FSI Quattro tiptronic“. Vlasnik ovih firmi je Đorđa Kojić, Špirićev stranački kolega iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je prije devet godina pisao kako je na tenderu pobijedila firma“ Transjug L“ sa rokom isporuke odmah. Međutim, umjesto odmah, auto je isporučen skoro tri mjeseca poslije, uz napomenu da nedostaje rezervna oprema. Taj nedostatak i probijanje ugovorenog roka nisu utjecali na konačnu cijenu.

Sofrenoviću je stavljeno na teret lažno prikazivanje karakteristika koje su tražene tenderom za ovo vozilo za koje je firmi „Transjug L“ iz državnog budžeta plaćeno 219.900 KM. Brkiću je stavljeno na teret da je u servisnoj službi „Brčko Gasa“ odgovoran za sačinjavanje lažnog zapisnika o montiranju originalnih dijelova na „Audi Q7“ koji su nedostajali prilikom isporuke ovog vozila.

Kojić, vlasnik firmi, kaže da su njegovi direktori potpuno samostalni u radu i da njemu nisu poznati detalji tog tendera jer se javljaju na mnoge druge. Špirić ne želi razgovarati o ovoj temi, uz obrazloženje da on nije vršio nabavku.

Prema navodima iz izvještaja o stanju voznog parka sačinjenog četiri godine nakon kupovine, „Audi Q7“ se često kvario zbog čega je 2013. godine prodan na licitaciji za 34.218 KM.

Polovni dijelovi na „novom“ vozilu

Tajništvo Vijeća ministara BiH je na tenderu 2008. godine tražilo terenski automobil sljedećih karakteristika: motor od minimalno 257kW/350ks, zapremine 4.172 ccm, quattro pogon, tiptronic mjenjač te boja automobila mora biti metalik crna. „Audi Q7“ je odgovarao ovakvim karakteristikama.

Na tender su se javile tri firme: „Brčko Gas“ i „S-Auto“ iz Brčkog te „Transjug L“ iz Donjeg Žabara. Sve tri firme su vlasništvo Đorđa Kojića i ponudu su dostavile na isti dan. Razlika je bila u cijeni i roku isporuke.

„Brčko Gas“ je ponudio cijenu 225.316 KM sa rokom isporuke od 90 do 120 dana nakon potpisivanja ugovora, „S-Auto“ 220.452 KM uz rok isporuke od mjesec dana, a „Transjug L“ 219.900 KM i isporukom odmah.

Tenderska komisija je ocijenila da je ponuda firme „Transjug L“ najbolja nakon čega je Zvonimir Kutleša, tadašnji tajnik Vijeća ministara BiH u svom izvještaju napisao da je „zadovoljena konkurencija i postupak nabavke vozila izvršen na transparentan način i proveden u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama BiH“.

On je sa direktorom tog preduzeća Sofrenovićem 28. jula 2008. godine potpisao kupoprodajni ugovor.

Prema navodima iz optužnice, u vrijeme potpisivanja ugovora firma „Transjug L“ nije imala ovaj automobil. Sofrenović ga je, kao direktor preduzeća, kupio tek tri mjeseca nakon potpisivanja ugovora od firme „Brčko Gas“ za 134.250 KM. Nakon toga su ga isporučili Vijeću ministara BiH i zaradili 85.650 KM. Sofrenović nije htio novinarima CIN-a komentarisati optužnicu .

Optužnica otkriva i što se dešavalo nakon prodaje automobila, odnosno 2009. godine kada je „Audi Q7“ dovezen na servis u preduzeće „Brčko Gas“ radi ugradnje nedostajuće opreme. Na novog „Audija Q7“ ugrađen je panoramski krov sa polovnog vozila kojeg je Kojićev „Brčko Gas“ uvezao za tu namjenu iz Njemačke. Prema optužnici, u jednoj privatnoj autolimarskoj radnji u Brčkom krov je sa tog polovnog automobila odsječen i postavljen na službeni automobil dok veći dio ostale nedostajuće opreme i nije ugrađen.

Potom je 12. marta 2009. godine u servisnoj službi preduzeća „Brčko Gas“ sačinjen lažni radni nalog i zapisnik o demontiranju i montiranju dijelova, s ciljem da se lažno prikaže da su u vozilo ugrađeni svi originalni dijelovi koji su nedostajali prilikom isporuke. Oni su zatim takvu dokumentaciju poslali Vijeću ministara BiH kao dokaz o navodnom ispunjenju ugovornih obaveza.

U optužnici je navedeno da su zbog takve nepravilne ugradnje krova izgubljena vozna svojstva, karakteristike i performanse te da je vozilo postalo nesigurno za vožnju, a i dalje mu je nedostajala određena oprema tražena tenderom. Brkić ne želi komentarisati optužnicu. Novinarima CIN-a je rekao da će na sudu objasniti situaciju.

Istragu ovog slučaja je radila Agencija za istrage i zaštitu (SIPA). Sredinom 2009. godine podnijela je Tužilaštvu BiH Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu u kojem je prijavila osam fizičkih i dva pravna lica za krivična djela nesavjestan rad u službi, prevaru i falsifikovanje ili uništavanje službene isprave. Tužilaštvo je u oktobru 2013. godine obavijestilo SIPA-u da je obustavilo istragu za prijavljena lica iz institucija BiH, dok je dio spisa ustupilo na rad Tužilaštvu Brčko distrikta BiH.

CIN