Rada Vasiljević, prije 14 godina u saobraćajnoj nesreći izgubila je dvije kćeri. U istom automobilu bila je i ona. Na dijelu puta gdje je izgubila porodicu, 12. aprila stradale su četiri prosvjetne radnice. Rada se u N1 studiju prisjetila svojih kćeri i podsjetila nas sve koliko je život neprocjenjiv.
“Moja Svjetlana je bila učenica prve godine Gimnazije, nema predmeta iz kojeg nije bila uspješna, bar jedno od prva tri mjesta. Obožavala je rok muziku i Kemala Montena, pisala je poeziju, pjesme. Nas tri malo je reći da smo bile vezane, mnogi koji su nas poznavali uvijek su komentarisali pa opet se skupa – nažalost postoji nešto što vas razdvoji”, prisjeća se Rada stradalih kćerki ali i dana kada ih je izgubila:
“Kamion je išao u susret, samo se sjećam da je Jelena u jednom momentu izgubila kontrolu nad automobilom i osjetila sam jak udar u nešto. Okrećem se odmah, one su prislonile glavu uz glavu kao da su zaspale. Negdje u posvijesti sam se nadala da su se možda onesvijestile.”
Uprkos fizičkoj boli, ona je sve vrijeme do bolnice bila uz svoje kćeri, nesvjesna šta se zapravo dogodila.
“Put do bolnice je vrlo čudan, ja sam sve vrijeme molila, pitala je li živa? Preklinjala sam. Sve vrijeme (doktor) me tješio da je živa. Molila sam da mi doda ruku, da je ja osjetim. Ali ona je zapravo na licu mjesta bila mrtva”, kazala je Rada Vasiljević.
Tek u bolnici, Rada postaje svjesna situacije.
“Čula sam samo u jednom momentu vrisak svog supruga i bilo mi je jasno da nije dobro. Moja Svjetlana je otišla.”
Mlađa kćerka, Andrea, preminula je nekoliko dana kasnije.
“Andrea je živjela još devet dana. Često su mi doktori ulazili u sobu za to vrijeme i govorili – kuca joj srce. Ali negdje sam ipak znala da će moja Andrea otići za svojom sestrom, bile su jako vezane”, sjeća se Rada.
Da putevi u BiH nisu loši, Rada kaže možda bi danas bila baka. Ona danas nije baka, ali je majka devetogodišnje djevojčice koju je rodila dugo nakon kobne nesreće.
“Moja borba je počela kada sam sagradila njihovu vječnu kuću onda se desila trudnoća”, kazala je.
Sara, Radina jedina kćerka, nikada nije upoznala sestre ali od majke često i rado sluša o njima. U studiju N1 Sara je pročitala pjesme koje su Svjetlana i Andrea pisale ali i pričala o sestrama:
“Žao mi je što nisam imala priliku da ih upoznam. Nedostaju mi. Žao mi je što mama svaki dan pati.”
Rada još uvijek čuva odjeću u kojoj su Andrea i Svjetlana bile onog dana kada su poginule i podsjeća sve mlade za volanom da budu oprezni jer putevi nisu sigurni.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
