Sa psihologom Ismetom Dizdarevićem razgovarali smo o uzrocima sve većeg broja slučajeva asocijalnog ponašanja poput ubistva, samoubistva, čedomorstva i drugih neprihvatljivih ponašanja.

Komentarisao je i nedavne nesrećne događaje poput ubistva na Vojničkom polju te ubistvo u Krajini gdje je otac zaklao troje svoje djece, kazavši da postoji više faktora zbog čega neko učini takvo djelo:

“Neosporno je to veliki psihološki problem. Živimo u uslovima koji su bremeniti i potencijal za moguća asocijalna ponašanja. Međutim, nije svakome to podsticaj za takav čin jer bi onda svi hodali gradom i ubijali. Problem je znači i u društvu i u ličnosti.”

Istakao je da je trenutna atmosfera u svijetu i kod nas “neosporno patološka” jer društvo “pogotovo u Sarajevu osjeća nesigurnost i plaši se.” Za one koji učine samoubistvo, kazao je Dizdarević da vjerovatno već nose u sebi tu mogućnost:

“Samoubistvo je vrlo često u posljednje vrijeme i u svijetu, često mi ni ne znamo zašto je to neko izvršio pa se pretpostavlja. Najčešće je razlog da ta osoba u datoj situaciji osjeća da vrijeme u kojem živi apsolutno ga izolira, on je najčešće isključen iz procesa rada, društva. On tako to osjeća, ne mora tako biti i onda smatra da je to najispravniji put.”

“Dešava se ponekad da ljudi najave ono što će uraditi i mi to prihvatamo ili ne. Sad postavljamo pitanje misli li to stvarno ili ne? Ako je kazao da će to uraditi i više puta to ponavljao onda moramo vjerovati da će to da se desi. Da li mi uopšte razmišljamo o drugom čovjeku? Nevoljama ljudi? Ne razmišljamo. Jednostavno smo izolirani. Moguće je da i taj faktor stvara nesigurnost u tim ljudima. Ubistva i samoubistva dešavaju se i od ljudi od kojih ne očekujemo, npr. u policiji”, dodao je Dizdarević. 

Depresija i anksioznost su bolesti modernog doba od kojih, kako je kazao Dizdarević, ni BiH nije daleko pobjegla.

“Depresija je potpuna izolacija nekoga kao ličnosti, osjećaj da je niko i ništa, da ga niko ne voli, ne poštuje, da ga svi smatraju ograničenim, nevažnim i on to nosi u sebi. Društvo definitivno doprinosi tome jer ne vidi to stanje”, kazao je psiholog za N1.

Postavio je i moguća rješenja za problem čestog asocijalnog ponašanja u BiH:

“Institucije bi trebale da budu više osjetljive na te pojave ali i cijelo duštvo. Ulicom sigurno hodaju ljudi koji bi trebali da budu smješteni u neku zaštitnu ustanovu, ne isključivo psihijatrijsku. Psiholozi mogu preventivne mjere da poduzmu kada primjete neki poremećaj da ne bi došlo dublje. Ali kada već treba psihijatrijska bolnica onda je duboko. Često je teško napraviti dijagnozu, a nikad niste sigirni ni da li će neka osoba biti kriminalna nakon izliječenja.”

Da li su u prošlosti ovakvi slučajevi bili brojniji ili je sada?

“Procenat danas u odnosu na ranije je teško odrediti ali je definitivno da su ti slučajevi danas vidljiviji. Sigurno se i ranije to dešavalo ali su ljudi drugačije tumačili. Nije bio razvijen sistem psihološko medicinskih mjera da bi se uopšte moglo dijagnosticirati stanje pojedinaca”, kazao je Ismet Dizdarević.

Dizdarević je istakao i da su neprihvatljiva ponašanja učestalija u urbanim sredinama zbog čega se ljudi na ulici masovno plaše.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad