Federalno ministarstvo zdravstva, Udruženje dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH i Donorska mreža u BiH pokrenuli su kampanju „Za život – pričaj, podrži, podijeli“. Tim povodom, gost Novog dana bio je Adnan Fazlagić, kome je prije četiri godine transplantirano srce.

Pitali smo ga ko ima više predrasuda o transplantiranu – mladi ili ljudi starije populacije.

“Iz ove perspektive, mislim da se zahvaljujući medijima mnogo toga reklo. Danas ljudi u BiH prilično znaju o transplantiranju i značaju toga. No, i jedan krug ljekara bi trebali sa strane struke reći više o tome“, kazao je.

“Ljudi podržavaju, ali sistem u dovoljnoj mjeri ne. Funkcionalna donorska mreža bi mnogo značila. Ova sad donorska mreža u suštini se više bavi time da se raširi svijest, međutim sve zemlje na zapadu to rješavaju sistemski, kroz strukture vlasti. Mi imamo dobar zakon, ali nije došlo do njegovog provođenja. Imamo tri klinička centra u Federaciji i jedan u Banjaluci, ali se zakon odnosi isključivo na Federaciju, no ni u tom dijelu BiH ne vidimo napretka. Svijetla tačka je Kantonalna bolnica Zenica koja je učinila mnogo na tome polju te učinila da bude ispoštovana želja ljudi koji žele da se njihovi organi doniraju“, dodao je Fazlagić.

Kazao je i kako je sama donorska mreža jedan vid nevladine organizacije, da se bave propagiranjem te da je najveći problem što klinički centri ne obavljaju razgovore s porodicama ljudi koji imaju moždanu smrt te im ne spominju mogućnost doniranja organa. 

“Problem je i što BiH nije potpisala određene ugovore s Eurotransplantom. Samo liječenje nije tako skupo. Za osiguranika na primjer u Sloveniji, transplantacija srca iznosi 75.000 eura, što nije neki veliki iznos – za život to nije puno. Očekujemo pacijentima koji su na dijalizi, i kojih ima puno, da se njima pruži prilika, jer takav vid transplantacije se može uspješno raditi u našoj zemlji. Zašto žmirimo na te ljude, zašto im ne pomognemo“, istakao je za N1.

Fazlagiću su 2012. godine saopštili da mu je neophodna transplantacija srca, te da to nije bilo moguće uraditi u BiH. Čekao je dvije godine, no veliki broj pacijenata ne dočeka transplantaciju.

“Sasvim slučajno mi je ljekar 2012. napisao dijagnozu, odnosno ono što mi je neophodno i uslijedilo je čekanje. Posljednjih mjeseci i ljekari u Ljubljani i ja plašili smo se hoćemo li to dočekati. Na dan kad sam trebao izaći, u hodniku je bio cijeli konzilij ljekara. Bio sam u šoku i pitao sam ih šta rade, a oni su mi rekli da su došli da me isprate, te da nisu spavali jer su mislili o tome da li će umrijeti, jer nisam imao sve usluge kao građanin Slovenije. Međutim, moram spomenuti kako imam i prijateljicu u Bihaću koja je više od tri decenije na dijalizi. Sve više mladih ljudi izgubi život čekajući tu priliku. Moram istaći da mora prvo da se desi doniranje organa da bi se desila transplantacija“, ispričao je Fazlagić.

O tome da li su potrebne agresivnije kampanje da bi se probudila svijest o doniranju organa kod ljudi je kazao: “Sve se može ljudski i razgovorom riješiti. Veća je mogućnost da nam zatreba organ nego da budemo donor“.

“Od vremena kad sam otišao u Ljubljanu, danas je drugačije i ono što vidim u našem okruženju jeste da se mnogo svijest ljudi promijenila. Važno je manje se nervirati, više se smijati, izlaziti u prirodu, to je upravo preventiva. Često znam reći ljudima da slušaju svoje tijelo, i da ako se zadišu uz stepenice, neka odu na pregled. Na primjer ja volim da kuham i u tom periodu se relaksiram, ali da mi je neko rekao ranije da počnem da kuham, mislim da ga ne bi s osmijehom pogledao. Život čine male i lijepe stvari“, poručio je Fazlagić na kraju razgovora za N1.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad