Muhamed Sacirbey, bivši ministar vanjskih poslova BiH i ambasador BiH u UN-u, prisustvovao je podizanju zastave Republike Bosne i Hercegovine ispred zgrade UN-a 22. maja 1992. godine. U razgovoru za N1 prisjetio se tog perioda i važnosti za Bosnu i Hercegovinu.

Prije 27 godina ispred zgrade Ujedinjenih naroda na East Riveru u New Yorku zavijorila se zastava Republike Bosne i Hercegovine kao punopravne članice ove organizacije.

U razgovoru za N1, nekadašnji ambasador Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama Muhamed Sacirbey, kaže da je nakon tog momenta mnogo više očekivao. S druge strane, kaže, osjećao je zadovoljstvo jer je to bio ključni trenutak za BiH.

“Ako ne bi bili primljeni u to vrijeme, a mnogi su pokušali da nas spriječe, onda nije baš jasno gdje bi Bosna i Hercegovina bila u smislu njenog statusa kao države. Mnogi su željeli da to upotrebljavaju kao dio pregovora koji su već počeli u tom momentu. Bilo je mnogo nada i briga. Posao da se BiH primi u Ujedinjene nacije trajao je nekoliko mjeseci, a u to vrijeme je to bio veliki posao. Mnogi su pokušali da to spriječe”, kazao je Sacirbey za N1.

Gledajući iz sadašnje perspektive na jedan od najvažnijih trenutaka u modernoj historiji Bosne i Hercegovine, Sacirbey navodi da je žalasno da se BiH i dalje nalazi u situaciji u kojoj se nalazi.

“Mogu da kažem, kad smo bili primljeni i na kraju rata, BiH je bila jedna mala diplomatska sila. Ne znam da sada možemo to kazati. Pitanje je šta je bilo sa BiH u smislu diplomatskog konteksta. Kada uporedimo situaciju sa Ruandom koja je izašla iz jako teškog genocida, ali sada se poštuje u nekom drugom kontekstu kao jedna zemlja koja je ujedinjena i koja se dobro sjeća svoje historije”, poručio je Sacirbey.

Prisjećajući se tog perioda, Sacirbey kaže da su predstavnici Republike Bosne i Hercegovine nosili jednu moralnu težinu u tom momentu i mogli su o mnogim stvarima da raspravljaju s visine.

“Zato sam govorio da je BiH bila jedna vrsta sile. Vašim gledateljima možda nije jasno da smo mi utjecali da riješimo problem između Izraela i Palestine, Irana i Amerike u to vrijeme, pitanje Sjeverne Irske. Čak su političari Sjeverne Irske dolazili u BiH na jedan skup gdje smo bili dio onoga što je riješeno kao ‘Good Sunday Agreement’. Mi smo imali taj utjecaj da upotrebljamo naše iskustvo u jednom pozitivnom kontekstu. Ponosan sam da mnogi Bosanci i Hercegovci i dalje učestvuju u programu Ujedinjenih nacija, ne samo kroz diplomatiju, već i kroz neke mirovne misije. Integracije u EU i NATO sam smatrao ključnim ciljevima. Često se stavlja odgovornost na bosansku politiku, ali isto se treba staviti odgovornost na evropske i atlantsku politiku”, naveo je Sacirbey.

Kaže da je mnogima više odgovaralo da o Bosni i Hercegovini govore kao o podijeljenoj državi koja je bila dio nekog vjerskog ili etničkog rata, nego kao prvoj žrtvi ekstremizma i fašizma u ovom novom kontekstu.

“Ono što smo mislili da smo savladali u Drugom svjetskom ratu, to se ponovilo 40 godina kasnije. BiH je bila prva žrtva toga”.

Na upit da li smo dobili nezavisnu i suverenu državu kakvu smo priželjkivali, Sacirbey odgovara:

“Neću kazati ne, samo mogu kazati ne još. Sada BiH pada pod drugi utjecaj, nešto što se razvilo iza 1995. godine, a to je utjecaj novog nacionalističkog Kremljina. Možemo isto kazati da je to isto nešto što je nova Trumpova aministracija, pustili su da Evropa ide u neki put nazad, prema onome što je dovelo do Drugog svjetskog rata. BiH jeste član UN. Samo ostaje na političarima BiH da to realiziraju. Moramo biti svjesni da to mnogi ne bi željeli i unutar BiH i van nje. Jedino što mogu da kažem, sa zadovoljstvom, nikada nisam mislio da će se posao završiti sa mnom, ali mi je drago da sam ostavio otvorena vrata drugima da to završe, da realiziraju onu Bosnu i Hercegovinu koju oni žele. Žalosno je da kažem da nisam živio u BiH od djetinjstva do početka rata. Nisam bio uvijek prisutan u onome svemu što se razvijalo prije rata. Razumijem da je ono što je sada otvoreno BiH su puna vrata, da ona može da bude kako je građani žele vidjeti. BiH treba biti veoma ponosna na svoju historiju, ne u smislu kako je rat prošao, nego da smo sačuvali državu, najviše zbog građana i onih koji su odbranili BiH u to vrijeme”.

Poručio je na kraju da je diplomatija igrala svoju ulogu, ali ona se mogla realizirati samo zbog onoga što su građani i oni koji su branili nju osigurali na terenu.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad