Kompozitor, dirigent i gitarist Đelo Jusić preminuo je u 81. godini, potvrdili su članovi njegove porodice. Prema tekstu Džemaludina Latića komponovao je "Srebrenički inferno". U mnogim intervjuima govorio je o svojoj povezanosti sa Srebrenicom i Srebreničkom infernu.

“Srebrenica je za mene svjetski problem. A zadnja poruka Inferna je: Vratićemo se i vraćamo se mi! U Srebrenicu moju!””, kazao je Jusić u intervjuu za Deutsche Welle 2015. godine.

Te 2003. godine je u Srebrenici prvi put izvedeno njegovo kapitalno djelo ‘Srebrenički inferno’. Jednom je izjavio da je “Srebrenica kao malo dijete koje su napali sa svih strana i tukli dok ga nisu ubili”.

“To je meni najprije jedan prijatelj govorio: ti možeš, ti moraš napraviti oratorijum srebreničkim žrtvama. I onda me je pekla savijest i morao sam nešto napraviti. Sjeo sam i za nekih dva mjeseca sam napisao oratorijum. Trebalo je doživjeti tu neku provaliju, u lošem smislu, a onda je trebalo doživjeti tu Bosnu u najljepšem svjetlu. I tako je nastao Srebrenički inferno – za dijete koje su tukli sa svih strana”, kazao je Jusić.

Šta je za Vas Srebrenica lično?

Srebrenica je za mene svjetski problem. To je upravo i Clinton tada rekao: da Srebrenica nije problem Bosne i Hercegovine, već da je to svjetski problem kao što je napad na New Yorku. On je to povezao i rekao da su to tragedije svjetskih razmjera. I baš zato se to ne smije zaboraviti. To treba stalno napominjati, slušati, svirati…

Šta je poruka Inferna?

Vidite, imate stavove: prolog, egzodus, konvoj, pa ima jedan stav koji je strašno bolan koji se zove Lane tosu, a to znači ‘prokleti bili’, to je poruka neprijateljima, a zadnji stav je ‘Srebrenice moja vratićemo se mi’. To je zadnja poruka Inferna. Vratićemo se i vraćamo se mi! U Srebrenicu moju! Na kraju sam dao jedan optimizam koji bih stvarno želio da se ostvari i realizuje; da Srebrenica živi onako kako zaslužuje i da se pomogne tim ljudima da se vrate normalnom životu koliko je to moguće.

Hrvatski skompozitor bosanskohercegovačkog porijekla Đelo Jusić rođen je 26. januara 1939. godine od majke Emine i oca Arifa u Dubrovniku. Preminuo je danas u Zagrebu u osamdesetoj godini.

Osnivač je Dubrovačkih trubadura 1961. godine, a uz taj sastav njegova su djela izvodili i Tereza Kesovija, Ibrica Jusić, Oliver Dragojević, Milo Hrnić i drugi. 

Sa svojim hitovima, među kojima su “Dalmatinski lero”, “Zapjevajmo prijatelji”, “Mladosti, moja lijepa radosti”, “Volim te budalo mala”, “Zagrljeni”, “La musica di notte”, “Stare ljubavi”, ostvario je uspjehe na Splitskom i Zagrebačkom festivalu, a s njegovom pjesmom “Jedan dan” Dubrovački trubaduri su nastupili na Euroviziji 1968. godine.

Osnivač je i dječjeg zbora Mali raspjevani Dubrovnik, a u dugoj karijeri dirigirao je brojnim europskim orkestrima.

Uz zabavnu, skladao je i orkestralnu, vokalno-instrumentalnu, scensku, filmsku i televizijsku glazbu. Ističu se suita “Dubrovački kantuni” i mjuzikl “Dundo Maroje”, a oratorij “De civitate libertatis veritas (Istina o gradu slobode)”, u kojem opisuje najdramatičnije ratne dane svog rodnog grada, skladao je na tekstove tadašnjeg dubrovačkog biskupa mons. Želimira Puljića i stihove akademika Luka Paljetka.

Dobitnik je Porina 1997. godine te za životno djelo 2007. godine.

Dobitnik je Zlatne arene na Filmskom festivalu u Puli 1999. godine za glazbu u filmu “Dubrovački suton”, a za mjuzikl “Dundo Maroje” dobio je Nagradu Ivan pl. Zajc.

Dobitnik je i Zlatnog prstena emisije Radio Zagreba “Pomorska večer”, a 2019. dobio je nagradu grada Dubrovnika za životno djelo.

Nositelj je Odličja Reda Danice s likom Marka Marulića, a u povodu 40. godišnjice umjetničkoga djelovanja dobitnik je “Ruke Svetoga Vlaha”.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad