Zbog drugačijeg imena i vjere morali su da se obilježe. Bijele trake, bijela platna ili čaršavi označavali su nesrbe u Prijedoru 1992. godine. Jer tako je naređeno, svjedoče. Na današnji dan u gradu na Sani dostojanstveno je obilježen međunarodni Dan bijelih traka, kao sjećanjei opomena na diskrimnaciju, segregaciju, ali prevashodno 3.176 ubijenih Prijedorčana, Bošnjaka i Hrvata.

Bili su samo djeca… Imena 102 ubijene djece, Bošnjaka i Hrvata Prijedora, odzvanjala su gradskim ulicama sa razglasa. Zbog sjećanja na njih aktivisti, ali i roditelji zavezali su bijele trake oko mosta na Bereku, mosta koji spaja stari i novi dio Prijedora.

Imena su napisana, simbolično – i na ćirilici, i na latinici.

Fikret je iz sela Zecovi, zbog svoje dvoje ubijene djece, priča nam, zbog Nermina i Nermine, bori se za spomenik.

“Moju su djecu strijeljale Oružane snage RS, njih 32 su izveli na strijeljanje, moju ćerku od šest godina, sina od 12, i još 18-oro djece koje je izvedeno to veče na strijeljanje, i 14 žena. Ubili su nažalost, 29, troje ih je preživjelo ranjenih”, priča nam Fikret Bačić.

31. maj 1992. godine pamte svi. Posebno, pričaju nam naredbu preko lokalnog radija da nesrbi, u “znak lojalnosti” tadašnjoj vlasti, okače bijele čaršafe na svoje domove.

“Mi smo imali bijeli čaršaf na prozoru. (N1: Šta je to označavalo?). Označavalo je šta si po naciji. Muslimani su morali to”, kaže Razija Čanić iz Prijedora.

“Bila je kolona (ka Patriji), četiri po četiri u red. Nismo baš bili prisiljeni, dobijali smo obaveze. Morali smo stavljati bijele čaršafe na prozore, tako da nam je bilo bolje izaći nego da stradamo”, prisjeća se Nail Čanić iz Prijedora.

“Prijedor je doživio pravu sječu intelektualaca, više od 100 žena je ubijeno, 120 djece itd… Što je vrlo žalosno, prijedorske vlasti i danas pokušavaju to držati ispod tepiha”, priča Sead Čirkin iz Kozarca.

Suočavanje sa prošlošću, uz izgradnju memoraijala ubijenoj djeci Prijedora ttraže i organizatori iz Inicijative Jer me se tiče.

“Mi i dalje insistiramo na podizanju spomenika, na gradskim vlastima je da se odrede o tome. Prijedlog koji pokušavamo plasirati, naš lokalni, jeste da most koj spaja Stari grad i jezgro gradsko Prijedora, da taj spomenik bude most za 102 ubijene djece”, kaže Goran Zorić iz udruženja “Jer me se tiče”.

Jedno od mogućih rješenja jeste i izgradnja zajedničkog spomenika svoj djeci Prijedora, svih nacija i vjera, stradaloj u Drugom svjetskom ratu i ratu devedesetih.

Dan bijelih traka obilježava se po sedmi put. Preživjeli logoraši, Bošnaci, svjedoče kako su od 31.maja 1992. počela ubiajnja, a srpske vojne i paravojne snage organizovale su logore Trnopolje, Keraterm, Omarska.

Na Danu bijelih traka nije bilo lokalnih vlasti, koje su juče obilježile stradanje Srba i “Dan odbrane”.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad