Za ovogodišnju kolektivnu dženazu spremni su posmrtni ostaci 26 žrtava genocida u Srebrenici. Taj broj nije konačan obzirom da se u Podrinje identifikacionom projektu nalaze posmrtni ostaci još 40 identifikovanih žrtava, ali porodice nisu dale saglasnost za njihov ukop ove godine, uglavnom zbog nekompletnosti skeleta. Članice Udruženje Žene Srebrenice danas su održale miran protest u Tuzli kao i svakog 11. u mjesecu te još jednom podsjetile da nisu zadovoljne procesom pronalaska masovnih grobnica kao ni sporom identifikacijom.
U Potočarima se ove godine kopaju nekompletni posmrtni ostaci Adila Suljića, nađeni na Koštan Brdu iznad Kravice, a porodica ga je prepoznala po odjevnim predmetima.
“Njegov je sat, njegovi su ključevi, cipela, gornji dio trenerka. Nažalost, od njegovih kostiju samo je jedna šaka od kompletnog tijela, ali mi smo se odlučili da potvrdimo tu identifikaciju. On je sto posto i odlučili smo se sad da ga kopamo”, priča Nura Begović, sestra.
Izeta Alihodžić posmrtne ostatke muža je pronašla u Kozluku, a sina u Glogovi. Još uvijek traga za sinom Sejdalijom kojeg je zadnji put vidjela 1992. godine. Imao je 22 godine.
“Muža sam ukopala kada je bila prva dženaza. Jednog (sina) sam ukopala prije pet godina, a ovog još nismo našli. Brata sam ukopala prije dvije godine. Puno sam familije izgubila. Amidžića, dajdžića, šest tečića”, otkriva Alihodžić, Srebrenica.
U zadnje dvije godine nije pronađena niti jedna masovna grobnica kada je u pitanju Srebrenica. Još se traga za više od 1.000 nestalih osoba. Razlozi za to su, smatraju Žene Srebrenice, prebacivanje ICMP-ove laboratorije iz Bosne i Hercegovine, nedostatak informacija o masovnim grobnicama, sporost Instituta za traženje nestalih osoba i državnog tužilaštva.
“Moraju dati saglasnost da se izađe na određenu lokaciju. To drže u ladicama i ne daju naloge da se izađe. Strašno smo nezadovoljni sa svim ovim. Kako godine prolaze, sve je manje i manje”, ističe Hajra Ćatić, UG Žene Srebrenice.
“Dvije hiljade i pete godine pokupljeni posmrtni ostaci, nađeni na površini zemlje. Moja majka umrla 2009. godine. Nije dočekala da jedinog sina ukopa, a bila je živa. Mene obavještavaju 2018. godine. Sada možete misliti koja je to procedura”, navodi Begović.
Ali ono što najviše boli, kažu porodice je nepravda i negiranje genocida u Srebrenici.
“Evo, ja se sad naježih kad ste spomenuli to negiranje. Oni se osjećaju da nisu krivi. Ako mogu pred Haagom i nekim lažima dokazati da nisu krivi, ne mogu pred Allahom. Mi sada čekamo još samo Božiju kaznu jer niko ih ne može više kazniti”, smatra Ešefa Alić, Srebrenica.
“Za majku nikada ne može biti pravda. Nemamo svoje djece, nemamo svojih najmilijih. Nemamo se čemu nadati više. Tebi ne može niko tvoje dijete platiti i nadoknaditi što si ga uzgubio. Ali živjeti se mora dalje”, poručuje Alihodžić.
U Indetifikacionom centru Podrinje u Tuzli se nalaze posmrtni ostaci još 105 osoba za koje je stigao preeliminarni DNK nalaz o njihovom identitetu, ali porodice još uvijek nisu identifikovale pronađene posmrtne ostatke. Neki članovi porodica su izumrli, neki čekaju kompletne kosture, a neki se nadaju da su njihovi najdraži, ipak, živi.
Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
