Ekskluzivno za N1 - prvi medijski istup predsjednika Crne Gore nakon hajke koja je podignuta protiv njega, a zbog najave da će vratiti autokefalnost Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i odluke Vlade Crne Gore da podrži Zakon o slobodi vjeroispovjesti i proslijedi ga Parlamentu na usvajanje.
Napadi su najviše dolazili iz redova državnog vrha Srbije, režimskih medija te zemlje i Srpske pravoslavne crkve. Da li je to očekivao?
“Navikao sam da kontinuirano, tokom moje duge političke karijere, nailazim na brojne i nimalo nježne otpore, i domaće i regionalne i šire javnosti. Takvo je vrijeme. Svih ovih 30 godina. Nekako se namjestilo da smo morali otvarati istorijski važna pitanja. Pitanja izbora između rata i mira devedesetih, preko obnove nezavisnosti Crne Gore i danas – strateškog političkog kursa kojim se Crna Gora kreće kao članica NATO-a i vjerujemo kao prva sljedeća članica Evropske unije”, kazao je Đukanović za N1.
“Zahvaljujući tako značajnim pitanjima ni otpori onih koji se ne slažu sa takvom politikom nijesu sporadični i nijesu nježni. To pitanje se tiče državne stabilnosti Crne Gore i demokratskog ustrojstva našeg društva i crnogorskog kulturnog, nacionalnog i vjerskog identiteta. Pomenuli ste dva aspekta, jedan je Zakon o slobodi vjeroispovjesti, o kojem još nijesam kazao nijednu riječ, bez obzira što su se kritičari prema meni poslužili tom okolnošću”, poručio je.
Mnogi će kazati da je “postao glavni negativac”?
“Nema tu nikakvog iznenađenja. To je tradicionalan doživljaj crnogorske političke scene, iskrivljen doživljaj crnogorskog društva. To se pojednostavljuje na sljedeći način. Za sve što ne valja u Crnoj Gori – odgovoran je jedan čovjek. Problem je u tom čovjeku. Riješimo problem s tim čovjekom i riješili smo problem u crnogorskom društvu. To nije tako. Manipulatori takvom tezom doživljavaju poraze u svojim političkim naumima. Crnogorsko društvo se promijenilo, to oni ne žele da shvate”, rekao je Đukanović za N1.
Kak generalni sekretar predsjednika Srbije smije reći da je Crna Gora klasična srpska država. Ili kako ministar vanjskih poslova Srbije smije reći Đukanoviću da ne kreće u otimanje manastira Srpske pravoslavne crkve u Crnoj gori jer svako ko je to uradio – nije dobro prošao. Da li je to shvatio kao prijetnje?
“Ni slučajno. Nema tu ničega što bi mene moglo uplašiti. Ubijeđen sam da radim dobru stvar i odgovoran posao za Crnu Goru i pokrećem rješavanja određenih pitanja na neprikosnovenim činjenicama. Stav gospodina Selakovića je čist anahronizam. Ne zaslužuje ozbiljan politički komentar. Ako traži komentar, neka traži komentar predsjednika Srbije. Stav ministra vanjskih poslova Srbije Dačića – riječ je o zamjeni teza. Niko, pa ni Vlada Crne Gore kao predlagač zakona ne planira da oduzme tuđu imovinu. Riječ je o pokušaju da Crna Gora dobije nov – savremen zakon”, pojasnio je predsjednik Crne Gore u ekskluzivnom gostovanju u emisiji Pressing.
“Ovaj zakon donosimo kao zamjenu za zakon stare Jugoslavije iz 1976. godine, pokušavamo njime da riješimo odnos između vjerskih zajednica i države”, kazao je.
Dio tog zakona na koji se pozivaju iz Srpske pravoslavne crkve navodi da crkve i manastiri koji su bili dio države Crne Gore prije gubitka nezavisnosti i prije pripajanja zajednici – Kraljevini SHS 1918. godine, a koji kasnije nisu na zakonit način prešli u svojinu neke vjerske zajednice, postat će ponovo državna imovina. Ovo Srpska pravoslavna crkva smatra otimanjem manastira i crkava. Da li je to plan vlasti Crne Gore?
#related-news_0
“Naravno da nije. Riječ je o groznoj i gruboj manipulaciji. Riječ je o tome da je 1918. godine, godine koju uzimamo kao razgraničenje postojala Crnogorska pravoslavna crkva, kao autokefalna crkva. Crnogorska pravoslavna crkva je nestala dvije godine poslije, ukazom regenta Aleksandra kada je Crna Gora nasilno prisajedinjena Srbiji. U vremenu postojanja Crnogorske pravoslavne crkve – sva imovina je bila državna. Država je davala imovinu crkvi, a Crnogorska pravoslavna crkva je mogla koristiti, a ne otuđivati”, pojasnio je za N1.
“Nakon 1920. i nasilnog nestanka crnogorske države i crkve, imali smo rat od 1941. do 1945. Onda Crna Gora kao sastavni dio Jugoslavije, ne obnavlja se Crnogorska pravoslavna crkva i događa se, prema našem viđenju, u metežu novih ratova devedesetih, da neko neovlašteno knjiži kao vlastnik nekadašnje državne imovine koja je data na korištenje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. A 1920. je koristi Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori. Mi ne otimamo od nekoga, nego je to pokušaj da dođemo do nedvosmislenih okolnosti čija je to imovina. Prema našoj državnoj arhivi to je imovina Crne Gore. Prema Ustavu i danas stoji da je svojina neotuđiva. Svako ko može da priloži dokumentaciju i pokaže pod kakvim je uslovima došao do sticanja imovine – taj će sačuvati svoju imovinu. To je razlog nervoze kojoj prisustvujemo. Želi se sačuvati ono što je oteto od države Crne Gore. Podizanjem prašine se pokušava prikriti zločin koji je učinjen Crnoj Gori otimanjem imovine”, poručio je predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović za N1.
Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
