Jelena Matijaš iz prijedorskog sela Gornji Orlovci bavi se lansiranjem protivgradnih raketa kako bi posljedice od nevremena bile spriječene ili ublažene, a s obzirom da je u tome izuzetno uspješna, za nju bi se moglo reći da je krotiteljka gradonosnih oblaka.
Bezbroj je primjera koji to potvrđuju, među kojima je jedan od svježijih.
Nedavno su je iz Centra za protivgradnu zaštitu, čije je sjedište u Gradišci, obavjestili da na njen prostor dolazi gradonosni oblik, kojeg je spremno dočekala lansirajući raketu koja ga je pogodila i umjesto grada, pala je kiša srednje jačine.
Za mnoge je njeno zanimanje neobično i posebno neuobičajeno za žensku osobu, ali za dvadesetsedmogodišnju Jelenu to nije, jer se sa protivgradnim raketama susrela još u djetinjstvu, pošto se njen djed dugi niz godina bavio njihovim lansiranjem. Kada su ona i njen brat odrasli pomagali su mu u poslu.
Za razliku od brata, koji sad živi i radi u inostranstvu i kojem djedov posao nije bio zanimljiv, Jelena se za njega zainteresovala. Pomažući djedu stekla je solidno znanje, a nakon položenog testa iz zaštite od požara, stekla je sertifikat da se može baviti poslom kojim se bavio njen djeda. On je preminuo 2016. godine, a pred kraj života želja mu je bila da ona preuzme njegov posao, što je ona i uradila
“Pitali su me iz Centra za protivgradnu zaštitu da li bih ja to i jesam li ja sigurna da to preuzmem, ja sam rekla : “Zašto da ne“. Djeda me je obučio dobro“, rekla je Jelena u razgovoru za Anadolu Agency (AA) i naglasila da je o poslu najviše naučila od njega.
Sa Centrom je potpisala ugovor o radu i posao obavlja već tri godine. Dodala je da joj je drago što ovaj posao ostaje u njihovoj porodici i da postaje porodična tradicija za koju se nada da će je nastaviti i buduća pokolenja.
Jelenin otac Radomir kazao je da je u početku bilo bojazni kako će se ona snaći u tom poslu, ali kad je vidio kako ga obavlja, zaključio je da nema razloga za brigu.
“Pravo da vam kažem ona je dobro naučila. Ima ugovor koji je potpisala sa njima (Centrom). Inženjer je zaštite na radu i dobro poznaje tu materiju i strukturu“, kaže Radomir.
Njen stric Stevo Matijaš kaže da se ona odlično snašla u poslu.
“Tako mlada djevojka radi profesionalno, šta da vam kažem. Možda mi stariji ne bi mogli tako da radimo. Dobro, tu je i škola, a ima i nešto svoje. Kad je ona kod kuće ne treba da se bojimo nevremena“, istakao je Stevo.
Na Jeleninom porodičnom imanju instalirana je lansirna rampa sa tri vodilice u koje se smještaju rakete za lansiranje dok je upaljač instaliran na udaljenosti od najmanje 100 metara od lansera.
Ona je pred nama improvizovala pripremu za lansiranje protivgradne rakete i napomenula da je prilikom njenog lansiranja udar toliko jak da se čak čuje i u gradu koji je udaljen oko četiri do pet kilometara, te napomenula da ima obezbjeđenu zaštitnu opremu.
Jelena je pomagala svom djedu, a sada ona ima nekog ko njoj pomaže, a to je njena osamdeset- šestogodišnja baka Marija, koja je vjerovali, ili ne, izuzetno verzirana u svom poslu.
Ona je ta koja dežura pored radio stanice što je je godinama radila.
“Sa djedom sam radila od prvog dana. Pomagala mu. Odnesem šnjime dolje rakete, metnem šnjime i ja sad tu dežuram. Kad se kaže da se ispaljuje, ja javljam njemu, onda on ispaljuje. Kad ispali, onda ja javljam njima da je otišla raketa uspješno“, Kaže Jelena i naglašava da se ne ostavlja tog posla dok je živa.
Svako lansirno mjesto ima svoj kod preko kojeg lanseri dobijaju informacije šta im je raditi.
Jelena je napomenula da se u ugovoru kojeg su lanseri potpisali sa Centrom, između ostalog, navodi da se lanseru koji ne dejstvuje na vrijeme ili ako nije na mjestu na kojem bi se trebao, oduzima određeni dio novčanih sredstava, odnosno da lanser mora blagovremeno obavijestiti Centar kada neće biti na svom radnom mjestu da bi neko od ostalih odradio njegov posao.
Prema njenim riječima u Prijedoru je registrovano nekoliko lansernih mjesta, a u Republici Srpskoj ih ima oko 200, a među kojim je ona jedina ženska osoba.
Naglasila je da ima izuzetno dobru saradnju sa Centrom za protivgradnu zaštitu, kao i sa Gradskom upravom Prijedor koja redovno izvršava svoje obaveze prema njoj.
Svakako treba pomenuti da je Jelena Matijaš prije tri godina završila Rudarski fakultet u Prijedoru, ali je u struci radila samo godinu i po dana, jer se našla u grupi prekobrojnih i ostala bez zaposlenja.
Ipak, nije klonula duhom, već aktivno traži posao i nada se da neće dugo na njega čekati.
Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
PRIJEDOR (AA) – Jelena Matijaš iz prijedorskog sela Gornji Orlovci bavi se lansiranjem protivgradnih raketa kako bi posljedice od nevremena bile spriječene ili ublažene, a s obzirom da je u tome izuzetno uspješna, za nju bi se moglo reći da je krotiteljka gradonosnih oblaka.
Bezbroj je primjera koji to potvrđuju, među kojima je jedan od svježijih.
Nedavno su je iz Centra za protivgradnu zaštitu, čije je sjedište u Gradišci, obavjestili da na njen prostor dolazi gradonosni oblik, kojeg je spremno dočekala lansirajući raketu koja ga je pogodila i umjesto grada, pala je kiša srednje jačine.
Za mnoge je njeno zanimanje neobično i posebno neuobičajeno za žensku osobu, ali za dvadesetsedmogodišnju Jelenu to nije, jer se sa protivgradnim raketama susrela još u djetinjstvu, pošto se njen djed dugi niz godina bavio njihovim lansiranjem. Kada su ona i njen brat odrasli pomagali su mu u poslu.
Za razliku od brata, koji sad živi i radi u inostranstvu i kojem djedov posao nije bio zanimljiv, Jelena se za njega zainteresovala. Pomažući djedu stekla je solidno znanje, a nakon položenog testa iz zaštite od požara, stekla je sertifikat da se može baviti poslom kojim se bavio njen djeda. On je preminuo 2016. godine, a pred kraj života želja mu je bila da ona preuzme njegov posao, što je ona i uradila
“Pitali su me iz Centra za protivgradnu zaštitu da li bih ja to i jesam li ja sigurna da to preuzmem, ja sam rekla : “Zašto da ne“. Djeda me je obučio dobro“, rekla je Jelena u razgovoru za Anadolu Agency (AA) i naglasila da je o poslu najviše naučila od njega.
Sa Centrom je potpisala ugovor o radu i posao obavlja već tri godine. Dodala je da joj je drago što ovaj posao ostaje u njihovoj porodici i da postaje porodična tradicija za koju se nada da će je nastaviti i buduća pokolenja.
Jelenin otac Radomir kazao je da je u početku bilo bojazni kako će se ona snaći u tom poslu, ali kad je vidio kako ga obavlja, zaključio je da nema razloga za brigu.
“Pravo da vam kažem ona je dobro naučila. Ima ugovor koji je potpisala sa njima (Centrom). Inženjer je zaštite na radu i dobro poznaje tu materiju i strukturu“, kaže Radomir.
Njen stric Stevo Matijaš kaže da se ona odlično snašla u poslu.
“Tako mlada djevojka radi profesionalno, šta da vam kažem. Možda mi stariji ne bi mogli tako da radimo. Dobro, tu je i škola, a ima i nešto svoje. Kad je ona kod kuće ne treba da se bojimo nevremena“, istakao je Stevo.
Na Jeleninom porodičnom imanju instalirana je lansirna rampa sa tri vodilice u koje se smještaju rakete za lansiranje dok je upaljač instaliran na udaljenosti od najmanje 100 metara od lansera.
Ona je pred nama improvizovala pripremu za lansiranje protivgradne rakete i napomenula da je prilikom njenog lansiranja udar toliko jak da se čak čuje i u gradu koji je udaljen oko četiri do pet kilometara, te napomenula da ima obezbjeđenu zaštitnu opremu.
Jelena je pomagala svom djedu, a sada ona ima nekog ko njoj pomaže, a to je njena osamdeset- šestogodišnja baka Marija, koja je vjerovali, ili ne, izuzetno verzirana u svom poslu.
Ona je ta koja dežura pored radio stanice što je je godinama radila.
“Sa djedom sam radila od prvog dana. Pomagala mu. Odnesem šnjime dolje rakete, metnem šnjime i ja sad tu dežuram. Kad se kaže da se ispaljuje, ja javljam njemu, onda on ispaljuje. Kad ispali, onda ja javljam njima da je otišla raketa uspješno“, Kaže Jelena i naglašava da se ne ostavlja tog posla dok je živa.
Svako lansirno mjesto ima svoj kod preko kojeg lanseri dobijaju informacije šta im je raditi.
Jelena je napomenula da se u ugovoru kojeg su lanseri potpisali sa Centrom, između ostalog, navodi da se lanseru koji ne dejstvuje na vrijeme ili ako nije na mjestu na kojem bi se trebao, oduzima određeni dio novčanih sredstava, odnosno da lanser mora blagovremeno obavijestiti Centar kada neće biti na svom radnom mjestu da bi neko od ostalih odradio njegov posao.
Prema njenim riječima u Prijedoru je registrovano nekoliko lansernih mjesta, a u Republici Srpskoj ih ima oko 200, a među kojim je ona jedina ženska osoba.
Naglasila je da ima izuzetno dobru saradnju sa Centrom za protivgradnu zaštitu, kao i sa Gradskom upravom Prijedor koja redovno izvršava svoje obaveze prema njoj.
Svakako treba pomenuti da je Jelena Matijaš prije tri godina završila Rudarski fakultet u Prijedoru, ali je u struci radila samo godinu i po dana, jer se našla u grupi prekobrojnih i ostala bez zaposlenja.
Ipak, nije klonula duhom, već aktivno traži posao i nada se da neće dugo na njega čekati.
