Jasmin Odobašić, dugogodišnji član Komisije za traganje za nestalim osobama u BiH. Jedini čovjek koji je otkopao i pronašao po nekoliko stotina tijela ostalih nacija, odnosno i Hrvata i Srba, ali i Bošnjaka.
Nedavno je objavio knjigu “Hiljadu grobnica u Bosanskoj Krajini 1992.-1995.”, U Novom danu Odobašić je govorio o svojoj knjizi, ali i o tome ko su najveći krivci za odugovlačenje procesa identifikacije tijela nestalih u proteklom ratu.
“1994. godine sam razmijenjen iz logora, a punih 20 godina bavim se ovim poslom kroz komisije za traženje nestalih“, kazao je Odobašić.
On tvrdi da je proces traženja nestalih danas pretvoren u suprotnost od onoga što bi trebao biti.
“U mojoj prethodnoj knjizi piše da smo najviše radili kada nam je najviše nedostajalo. U jednom trenutku proces je postao vlastita suprotnost, proces se razvlačio i danas se razvlači što je najveća šteta za porodice nestalih. Nestali se traže nespretno, nestručno i nekvalitetno. Proces je vremenom ispolitiziran i sam sam bio žrtva mojih konstatacija.”
Na pitanje ko su glavni krivci za odugovlačenje procesa traženja nestalih, Odobašić krivi političare.
“Politika je kriva koja se ponekad sjeti kada su velike dženaze ili manifestacije. Parlament i druge institucije nisu izvršile uvid u rad ovih procesa godinama.”
U knjizi “Hiljadu grobnica u Bosanskoj Krajini ‘92. – ‘95. Odobašić precizno iznosi sve ekshumacije, no mnogi kažu da je knjiga više od toga i da predstavlja važan dokument koji svjedoči o onome što se dogodilo.
“To je vrlo bitan dokument što svako slovo i svaki dokument za sebe govori. Niko ne može ni jedno slovo dovesti u pitanje jer iza svakog stoji dokaz. Država je odgovorna što nije sačinila tačne spiskove nestalih i inventuru poginulih u ratu. Popisuju se kuće, oštećeni automobili, a nisu ljude. Dodik često kritikuje neka imena na zidu u Srebrenici. On ima pravo da sumnja, ako mi nismo spiskove transparentno dali u medije, na internet ili negdje gdje mogu svi vidjeti”, smatra Odobašić.
Gost Novog dana je kazao zanimljivu činjenicu: “Magacioner jednom tipkom dobije tačan broj konzervi, a političari godinama i godinama izlaze pred narod i govore “oko” za broj pognulih.”
Nerijetke su bile situacije da majke dobijaju kosti tuđe djece
“Bobu Dolu i američkom narodu moramo biti zahvalni što su u BiH donijeli DNA analizu. Ipak ljudi poslije njih su doveli stručnjake koje ne znaju odrediti pol žrtve, koji od kostiju jedne žrtve naprave tri, ljude koji ni u svojim zemljama nemaju neke reference. Najbolji stručnjaci nikada nisu došli u BiH, nisu željeli staviti svoj ugled na raspolaganje organizaciji koja je bila spremna da stvori sliku kako proces ide, ali u stvarno ne funkcioniše.”
Odobašić ističe da je knjiga rađena skoro tri godine, te da je planirao da je izda Institut.
“Kada sam radio na terenu ostavljao sam kopije od dokumenata koje sam dostavljao Institutu, ali oni nisu pristali na moju ideju. Ova knjiga objelodanjuje neke stvari. Kada budu pregledali ovu knjigu i kada shvate da je tako kako piše puno će lakše doći do pomirenja, a ne dok se ne zna koliko je žrtava. Poslije ove knjige ništa neće biti isto.”
Odobašić smatra da svi gradovi koji su preživjeli genocid ili zločine zaslužuju istinu i da treba da se zna šta se dešavalo. “Dok se istina ne dokaže, nema pomirenja“, rekao je za N1.