Ekskluzivno za N1 je govorio književnik Aleksandar Hemon. U razgovoru emitiranom u programu N1 televizije Hemon je otvoreno govorio o pitanjima kulture i književnosti, identiteta, nacije, etike i estetike.

Budući da ga je, kako sam tvrdi, protekli rat u Bosni i Hercegovini definisao i odredio, Hemon je govorio i o svom iskustvu “izmještanja” u Sjedinjene Američke Države, gdje boravi više od dvadeset godina. Njegov je odnos prema Bosni i Hercegovini i njenom glavnom gradu, a njegovom rodnom – Sarajevu – definisan kako ratom, tako i svim onim historijskim okolnostima koji su do ratnih strahota doveli.

Njegovu literarnu ingenioznost prepoznala je ne samo domaća, bosanskohercegovačka čitalačka publika, već i svjetska – kako čitalačka, tako i književno-kritička javnost – što ga svrstava među najpoznatije bosanskohercegovačke književnike u svijetu uopće. Godine 2017. nagrađen je nagradom Američkog PEN Centra za književno djelo, odnosno usmenu historiju o bosanskohercegovačkim izbjeglicama “How Did You Get Here? Tales of Displacement”. Za njega književnik i novinar Colum McCann kaže da je “najveći pisac naše generacije”, a da je njegova književnost – duboka, brza, smiješna, graciozna, žestoka, ljutita, neušminkana i provokativna.

Budući da je Aleksandar Hemon zainteresiran za multiidentitetske, nepredvidive, fluidne forme, kako estetske, tako i idenitetske, na pitanje vjeruje li u “identitetsku čistoću” i na koji način taj pojam “čistoće” promišlja, Hemon tvrdi kako je svaka želja da se uspostavi ili održi neka estetska ili identitetska čistota je jedan od prvih simptoma fašizma:

“Ljudi su komplikovani. Svako od nas ima mnogo korijena i formuliše se u odnosima, razgovorima, saradnji i sukobima s drugim ljudima. Svaki fašistički projekat u 20. i 21. stoljeću se može prepoznati po tome što ima zahtjev za nekom vrstom čistoće. To uključuje i zahtjev za čistoćom kulture, dakle da se oni drugi koji su nam kontaminirali kulturu, izmjeste. Na isti način teritorijalna čistoća je bila jedan od faktora u ovim ratovima koje su vodili fašisti. Ideološka politika etničkog čišćenja bio je zahtjev za kulturnom i identitetskom čistotom. Zbog svog komplikovanog identiteta ne mogu da pristanem na takvo što. Ja gravitiram prema geografskim i kulturnim prostorima u kojima se višeslojnost, kompleksnost ljudskog iskustva može svakodnevno praktikovati”, kaže Aleksandar Hemon u ekskluzivnom razgovoru za N1 ističući da danas, na ovom prostoru, ima puno fašizma te da on funkcionira i kroz interakciju i suradnju fašista preko granica i preko različitih kulturnih prostora. Fašisti se, prema Hemonovom mišljenju, prepoznaju unatoč različitim jezicima i različitim pozadinama jer se prepoznaje težnja i san o čistoći, za koji fašisti znaju šta znači.

Šta je, gospodine Hemon, Balkan danas? U zapadnjačkim diskurzivnim strategijama on je označavan kao bure baruta, kao poprište višestoljetnih i neiskorjenjivih mržnji i sukoba. Šta je Balkan u očima književnika Aleksandra Hemona?

“Svaka interpretacija Balkana koja se svodi na neku simboličku vrijednost već je falsifikacija i narušava suverenitet ljudskog života na tom prostoru. Meni su Balkan ljudi koji tu žive – to uključuje fašiste i budale, ali uključuje i mnoge pametne, dobre, vrijedne ljude koji su živjeli komplikovan život na ovim prostorima. Balkan mi nije simbol ničega, to je definisan geografski prostor na kojem žive mnogi ljudi, mnogi narodi i narodnosti. Za književnika je to riznica ljudskog iskustva, kao i svaki drugi dio svijeta”, odgovara Hemon.

Za razdoblje vašeg djetinjstva ovdje kažete da je dio vašeg prethodnog života. O njemu pišete i u knjizi “Nije ovo tvoje” objavljenoj u prevodu u izdanju Buybooka prošle godine. Kako, Aleksandre, stupate u kontakt sa svojim “prethodnim životom”; na koji način uspjevate danas u novousvojenom jeziku misliti stvarnost materinskog jezika? Isto pitanje odnosi se i na “Knjigu mojih života”.

“To zovem svojim prethodnim životom jer je za mene, kao i mnoge od nas definisane ratom, život podijeljen na ono prije i ono poslije rata. Takvo razumijevanje vremena i istorije postalo je neizbrisivo i neizbiježno. S druge strane, prevazilaženje jaza između onog prije i poslije postao je za mene jedan životni projekat – u ličnom, psihološkom, ali i književnom smislu. To je problem – kako da se te dvije cjeline spoje. Nepohodno je da se izbjegne taj šizofreni oblik postojanja. Otud produktivna situacija za mene kao pisca, a produktivna zbog toga jer tragam za načinima da se time pozabavim. Dakle, ja o svom djetinjstvu pišem na engleskom jeziku. I taj proces prepričavanja nekog iskustva na jednom jeziku je transformativna operacija, nije se lako time baviti. U knjizi “Nije ovo tvoje” proces se obavlja dvosmjerno: pisao sam na engleskom jeziku o svom djetinjstvu koje se odvijalo na ovom jeziku, a onda smo to prevodili.”

Ostanimo još na temi jezika. Šta iz perspektive Vas kao pisca znači teza da je “jezik kuća bitka” (M. Heidegger)?

“Jezik je kuća bitka, ali to ne znači da je jedan jezik kuća bitka. Kao koncept on jest kuća bitka. Mi možemo da postojimo na više jezika istovremeno. Jedna od nacionalističkih teza je da je jezik sudbina, i da se ne može postojati izvan maternjeg jezika. Ja sam se uvjerio na vlastitom primjeru da to nije istina. Istovremeno postojim na dva jezika, premda bih volio da postojim na još više jezika, ali sam možda prestar za to. (…) To nije šizofreneija, to je višedimenzionalno stanje svijesti. Višedimenzionalni objekat u dvodimenzionalnom sistemu izgleda kao dvodimenzionalni objekat, dakle ne može se predstaviti u svojoj kompleksnosti. Tako da je višejezični um za nekog ko je jednojezičan neshvatljiv.”

Utjecaj Danila Kiša: etika i estetika

“Meni i mnogim piscima moje generacije Danilo Kiš je bio važan zato što je ukazao na način da se bavi politikom, a da se tom politilkom nužno ne prlja. Uspostavio je način razmišljanja, odnosno pokazao način mišljenja, kako da se istovremeno bavi etikom ili estetikom. Davno kad sam bio mlad ubijedio me da je nemoguće odvojiti etiku I estetiku, da je oblik književnog djela istovremeno i estetski i etički izraz. Teško mi je zamisliti pisca koji nema neki etički sistem iza te operacije.”

Bosna i Hercegovina danas…

“Dejtonska Bosna je dizajnirana da ne funkcioniše. Vlast je predata nacionalistima – ustavno i zakonski. A da bi došlo do značajne promjene treba da se razmontira ta struktura koja favorizuje nacionalne stranke i nacionalnost kao identitet. Nerealno je očekivati da će te iste nacionalne stranke razmontirati sistem koji ih održava na vlasti 25 godina. Ono što nedostaje je vizija Bosne i Hercegovine koja bi bila moguća nakon ovoga, a naredni je korak razmisliti – kako da se dođe do toga; kako da se zaobiđe blokada dejtonskog ustava.”

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija zaAndroid|iPhone/iPad