"Dječak s druge strane ograde" fotografija je koja je nastala 1994. godine u ratnom Visokom. Na toj fotografiji nalaze se, tada, dvadesetdvogodišnji kanadski pripadnik UNPROFOR-a Justin Frye i desetogodišnji dječak izbjeglica, Amir Bajramović. Prvi put nakon više od dvije decenije, 2018. godine, Frye i Bajramović susreli su se u programu N1 televizije.

No, ova priča dobila je svoj epilog.

Justin Frye je, tačno nakon četvrt stoljeća, odlučio napraviti taj korak i posjetiti Bosnu i Hercegovinu. O njegovim namjerama znala je samo reporterka N1 televizije, Ika Ferrer Gotić.

Njegov dolazak za Amirovu sestru, koja je bila glavna karika ovog prijateljstva tokom rata, Amru, stiglo je kao potpuno iznenađenje, a njihov susret ovjekovječila je kamera reporterke Ferrer Gotić.

Ekskluzivno za N1 o svojim iskustvima u Bosni i Hercegovini govori upravo Justin Frye, kanadski veteran.

Ferrer Gotić: Željela bih razgovarati o ovoj slici, o kojoj su većina medija, pa čak i u Kanadi, govorili.

Fye: Jesu.

Ferrer Gotić: Tko je na slici? I što ova slika predstavlja? I koje je Vaše sjećanje, kako se sjećate trenutka kad je slika nastala?

Frye: Pa, u vezi priče o slici, moram reći da nemam puno opipljivih stvari iz svog vremena provedenog u Bosni 1994. Kao što oboje znamo, život je bio malo drugačiji ‘90-ih, nismo imali tehnologiju digitalne fotografije. Tako da sam napustio Balkan s ne baš previše opipljivih stvari. Ne puno slika ili uspomena mog vremena provedenog ovdje, ali uvijek sam čuvao ovu fotografiju.

Ferrer Gotić: Znali ste da je imate?

Frye: Da. Bila je na ekranu mog računala.

Ferrer Gotić: U redu, ali zašto Vam je trebalo 25 godina kako biste nešto poduzeli, pronašli osobu sa slike?

Frye: Priča o slici je priča o prijateljstva. Priča koja je počela neverbalnom komunikacijom. Ja sam govorio samo engleski, a nijedan jezik kojim se ovdje govori. A dio naših zadataka je bio osigurati zone spuštanja za helikoptere UN-a, koji su koristili naš kamp u Visokom. Kad smo to radili, puno djece je dolazilo, jer su voljeli gledati helikoptere, vojnike. I tada sam započeo prijateljstvo s dječakom kojeg vidite na slici. Za kojeg sada znamo da se zove Amir. Počelo je neverbalnom komunikacijom, samo osmijehom i mahanjem. I kad god je dolazio helikopter, on bi došao do ograde, a imao je divnu, malo stariju sestru uz sebe. I uskoro se mahanje pretvorilo u pozdrav i malo komunikacije. Primijetio sam da su ova djeca bila sretna, ali nisu imali neke stvari koje smo mi u Kanadi ili Sjevernoj Americi ponekad uzimali zdravo za gotovo. Male stvari. Slatkiši, bojice, olovke, papir.

Cijeli intervju pogledajte na video linku.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija zaAndroid|iPhone/iPad