Hasan Hasanović jedan je od civila koji je prije 22 godine preživio masakr na sportskom igralištu u Srebrenici, kada je granatom ispaljenom sa srpskih položaja ubijeno 74, a ranjeno 100 građana.
Hasanović se prisjetio tog sunčanog proljetnog dana, koji je u historiji ovog mjesta upisan zbog krvavog događaja.
vezane vijesti
“Čuli smo da u Srebrenicu treba doći Philippe Morillon, francuski general koji je bio komandant UNPROFOR-a i koji je mjesec prije obećao da će Srebrenica biti zaštićena zona. Bilo je lijepo vrijeme i mnogi su izašli na ulice, vjerujući da je grad siguran ako on dolazi, te da zbog njegovog dolaska neće biti granatiranja. Stariji su šetali, a mlađi, među kojima sam bio i ja, tada 16-godišnjak, otišli smo da pratimo fudbalsku utakmicu”, ispričao je Hasanović, dodajući da su se, bez obzira na ratne okolnosti, ljudi željeli ponašati kao da se život normalno odvija.
Dan užasa
Kada je stigao na igralište, Hasanović je našao sjedište i sjeo na tribinu, a onda se, kaže, čula eksplozija.
“Četiri metra ispred mene pala je granata. Neko vrijeme bio sam bez svijesti, a kada sam se probudio i ustao, vidio sam oko sebe ljude bez ruku, nogu i glava. Preskočio sam tribinu, a na ogradi sam vidio komade mesa i kose. Preplašen, pobjegao sam u neku kuću, gdje sam zatekao lakše ranjene ljude, koji su se također tu sklonili, kako bi se zaštitili ako se granatiranje nastavi. Svi su bili kao izbezumljeni”, rekao je Hasanović.
Kroz prozor te kuće je, kaže, posmatrao šta se dalje dešavalo na sportskom terenu.
“Došao je transporter i nekoliko vojnika, koji su bili u Morillonovoj pratnji. Iako se on taj dan nije pojavio, oni su bili tu kao garancija da on neće izdati obećanje o zaštiti. U taj transporter civili su pomagali da se ubace ranjeni i odvezu do bolnice, a kasnije su skupljali i ubacivali i mrtve”, ispričao je Hasanović, prisjećajući se jednog od najtežih dana u svom životu.
Proglašenje zaštićene zone
Četiri dana kasnije, 16. aprila 1993. godine, Srebrenica je proglašena zaštićenom zonom, u koju su prvi UNPROFOR-ovi vojnici stigli 18. aprila.
Zločinci su u genocidu 11. jula 1995. godine ubili Hasanovićevog oca i brata. On je uspio preživjeti i bježeći kroz šume došao je u Tuzlu, na sigurnu teritoriju, gdje je pronašao majku i mlađeg brata.
Školovao se i danas radi kao kustos u Memorijalnom centru u Potočarima, gdje svakodnevno grupama posjetilaca drži predavanja o genocidu.
Morillona su preživjele žrtve istjerale iz Potočara u septembru 2010. godine, ne dozvolivši mu da oda počast Bošnjacima stradalim u genocidu.
Iz Udruženja “Majke Srebrenice” jasno su mu poručili da je nepoželjan, te da ga smatraju odgovornim za genocid, koji je, prema njihovom mišljenju, mogao spriječiti, ali to nije učinio.
