S nekoliko transparenata, jednom torbom u ruci, Šefik Muminović i Džemail Zahirović stigli su u Sarajevo.
Pješačili su cijeli noć, umorni, iscrpljeni, sa suzama i gnjevom, došli su kažu po svoja prava. Trebala im je i ljekarska pomoć, no najviše kažu treba im ona novčana.
“Moj je zahtjev da moje dijete odmah prime u rudnik, a ova gospoda meni da daju socijalnu pomoć od 200 maraka, da imam za lijekova”, kaže Muminović.
Na sreću, sredstva za lijekove će imati u narednih godinu dana, zahavljajući direktoru poduzeća koji je s dvojicom demolibiliziranih boraca potpisao ugovor o radnom odnosu.
“Pomoće im se na taj način što su potpisali ugovor kojim su prijavljeni sa platom od 400 KM, gdje će imati plaćene doprinose”, ističe Esad Ćesko.
Potpisani ugovor sada imaju, ali ne i pisemeno obećanje nadležnih u Vladi Federacije, konkretno zamjenika ministra za borce s kojim su pregovarali.
Opširnije u prilogu Zvonke Komšića.
