Na Šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici danas je klanjana kolektivna dženaza za pet žrtava iz ovog kraja ubijenih 1992. godine. Ovo je dvanaesta kolektivna sahrana ubijenih u proteklom ratu na vlaseničkom području.
Članovi porodica, prijatelji i komšije posljednji put su se oprostili od Dijana Dragića (17), Sakiba Saračevića (29), Salke Merića (34), Dude Dautović (68) i Edisa Hajdarević, koji je imao samo sedam godina kada je ubijen.
Klanjana je i dženaza Džemili Ferhatović (62) za koju je nakon ekshumacije utvrđeno da je umrla prirodnom smrću u prijeratnim godinama.
Pored Edisovog tabuta danas nije bilo roditelja. Njegovi majka i otac također su ubijeni 1992. godine. Njegova nena Mulka Huseinović je neutješna. Izgubila je supruga i zeta u proteklom ratu, a danas je sa svojim sinom, komšijama i prijateljima u mezar spustila i sedmogodišnjeg unuka.
Nena i daidža oprostili se od Edisa
“Kako je otišao iz Konjević-Polja, više ga nisam vidjela. Otišao je sa ocem… Pohvatali su ih i pobili, i eto ti”, kaže kroz suze nena Mulka Huseinović.
Edisov daidža Hasan kaže da tog dana, dok su bježali od smrti, nije bio sa njima.
“Dijete je reklo da je imalo predosjećaj, nije htio da ide sa ocem“, kaže Hasan Huseinović, Edisov daidža.
Alija Patković sahranio je danas sestru Dudu Dautović. Godinama je tražio kosti svoje seste koja je konačno pronađenau jednoj od masovnih grobnica.
“Ne mogu da shvatim da postoji strana koja neće da kaže istinu. Dugo smo tragali za kostima i nismo pronašli kompletan skelet. Ostala je da sačuva stoku, ali svoj život nije sačuvala”, kaže Dudin brat Alija.
Ekshumirani iz masovne grobnice Ogradice
Tijela žrtava ekshumirana su iz sekundarne masovne grobnice Ogradice, koja je otvorena 2003. godine. Iz ove grobnice su ekshumirana 232 tijela, među kojima je 112 kompletnih i 120 nekompletnih posmrtnih ostataka. Dosad je ukupno identifikovano 155 posmrtnih ostataka.
Mujo Hadžiomerović, predsjednik Organizacionog odbora za pripremu kolektivne dženaze u Vlasenici istakao je da su Vlaseničani sahranjivani, ne samo u mezarju Rakita već i mezarjima Zaklopača, Pijuci i drugim.
“Do sada je u mezarju Rakita obavljeno 337 dženaza, a oko 500 u Potočarima. Padom Srebrenice 1995. godine stradalo je oko 1.000 naših sugrađana“, istakao je Hadžiomerović.
Od ukupno 2.643 ubijenih, još uvjek se traga za oko 1.000 žrtava iz Vlasenice.
Prema nekim nezvaničnim podacima, 863 Vlaseničana su stradala i u genocidu u Srebrenici. Oko sedam stotina vlaseničkih žena je prošlo kroz nepojmljive torture, a mnoge od njih su i silovane.
Nekoliko stotina porodica ubijenih još tragaju za kostima najmilijih, a njihov pronalazak i ukop otežava i činjenica da u posljednjih nekoliko godina nije otvorena nijedna masovna grobnica u vlaseničkom kraju.
Za ratne zločine u ovom dijelu BiH su osuđene tek tri osobe: Dragan Nikolić, zvani Jenki, osuđen je u Haagu, dok su Predrag Bastah, zvani Car, i Goran Višković, zvani Vjetar, osuđeni pred Sudom BiH. Veljko Bašić, nekadašnji upravnik logora Sušica, kroz koji je prošlo više od osam hiljada Bošnjaka, oslobođen je odlukom Suda BiH zbog starosti.
