U regionalnoj temi Novog dana govorilo se o Danu planete Zemlje.
Dan planete Zemlje službeno se obilježava od 1992. godine kada je tokom Konferencije UN-a o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru, na kojoj je učestvovao veliki broj predstavnika vlada i nevladinih organizacija, usklađen dalekosežni program za promociju održivog razvoja.
Gošća Novog dana bila je Lejla Šuman, direktorica bh. ureda Regionalnog centra za okoliš za Srednju i Istočnu Evropu.
Cilj obilježavanja Dana planete Zemlje je da se upozori na opasnost koja prijeti životu na Zemlji usljed naglog industrijskog I tehnološkog razvoja koji je doveo do dramatičnog zagađenja životne sredine i uticao na globalno zagrijavanje i pojavu klimatskih promjena. Na pitanje radi li se dovoljno na zaštiti okoliša, Šuman je kazala: “Današnji dan predstavlja jedan od bitnih datuma i brojne organizacije i institucije organizuju mnoge aktivnosti po tom pitanju, poput sađenja sadnica, čišćenje školskih dvorišta. Nažalost, obično se to radi samo jedan dan, sve druge dane se ne ponašamo adekvatno prema našem okolišu“.
Na pitanje šta možemo detektirati kao najveće probleme u čuvanju planete Zemlje, Šuman je rekla: “Različiti su problemi u regionu. Hrvatska je zasigurno u mnogo boljem položaju i u boljoj situaciji nego Srbija i BiH. Zadnji izvještaj o stanju okoliša govori da su emisije stakleničkih plinova smanjene. U Srbiji postoji određeni problemi u kvalitet zraka, ali i u BiH također. Što se tiče sektora voda, sve tri zemlje su suočene s problemom u ovoj oblasti. Zadnji izvještaj govori da većina komunalnih voda se ispušta u rijeke i to iznosi 80 posto. U BiH su veliki problemi divlje deponije na riječnim deponijama. Problemi su veliki, i Srbija, Hrvatska i BiH trebaju uložiti velike napore da bi se to riješilo“.
Na pitanje postoji li u regionu dovoljno ljudskih i tehničkih kapaciteta za ispunjavanje međunarodnih obaveza iz oblasti okoliša, Šuman je rekla: “Hrvatska mora raditi na ljudskom kapacitetu, a BiH i Srbija i na administrativnom i tehničkom kapacitetu. Sve zemlje koje pristupaju EU moraju uložiti velike napore u zaštitu okoliša”.
Na pitanje šta svaki čovjek može učiniti u kućanstvu da se ekološki osvijesti, Šuman je komentarisala: “Svijest stanovništva je na niskom nivou. Hrvatska je malo ispred nas, prosto zato što je kroz brojne EU fondove radila i ono što Hrvatska ima je sistem reciklaže, prikupljanje otpada gdje stanovništvo ostvaruje i ekonomsku dobit i štite okolinu. Što se tiče zemalja zapadnog Balkana, to se može mijenjati samo kaznenim putem, a mlađa populacija adekvatnim ekološkim obrazovanjem“.
