Slučaj imenovanja Envera Zornića na funkciju direktora JP "Toplane" i dalje izaziva brojne reakcije javnosti u Bosni i Hercegovini. Ovaj slučaj otvorio je i pitanja procesuiranja ubistava Srba, Hrvata, ali i Bošnjaka u Sarajevu.
Mnogobrojne rekacije nakon slučaja Envera Zornića zbog presude Vojnog suda Armije Republike BiH od ‘93. Zbog krivičnih djela ubistvo i pomaganje učiniocu nakon izvršenja krivičnog djela – Vrhovni sud BiH, u žalbenom postupku, osudio je pripadnika Armije Envera Zornića na više od 10 godina zatvora. Iz SDP-a danas kažu da je Zornić očito bio pomilovan, te da navedene presude nema u registru, kao i da je i sam Zornić sve negirao svojim kolegama iz SDP.
“Prvo se želim svim žrtvama i porodicama i svim građanima BiH u svoje lično ime izvinuti, iako nisam imao nikakve veze sa tim imenovanjem i kadrovskom politikom. Međutim, naša politika je jasna, mi smo predlagali, tačnije Denis Bećirović je predlagao da se ratnim zločincima zabrani kandidovanje i imenovanje. Enver Zornić nije politika SDP-a, to je jedan indcident i greška KO SDP Sarajevo”, ističe Irfan Čengić, SDP.
Ovaj slučaj otvorio je pitanja procesuiranja ratnih zločina nad nebošnjačkim civilima u Sarajevu. Predsjednik Udruženja logoraša Republike Srpske Slobodan Mrkajić kaže za N1 da nema zvaničan broj koliko je ubijenih srpskih civila u Sarajevu, te da bi tu više podataka mogli imati do kraja godine. Poručuje da nisu zadovoljni procesuiranjem nadležnih institucija ratnih zločina nad Srbima.
“Po mojim saznanjima, što imamo dokumentaciju, ova regija Sarajevsko-romanijska imala je 126 logora. I još nezvanično ima zatvora koji su bili kao kućni pritvori. To se ne može opisati, to je strava i užas svakog logoraša. Ja sam bio dvije godine i osam mjeseci. I onaj što je 24 prošao, prošao je golgotu”, priča Mrkajić.
Novinar Senad Avdić smatra da je bošnjačka politika ratnih godina vršila pravno i političko nasilje nad pravosuđem, kada su u pitanju procesuiranja ratnih zločina koji su počinili Bošnjaci.
Dodaje da je grupa pljačkaša i zločinaca iskoristila rat za profiterstvo kroz strašne zločine nad pripadnicima, ponajviše, nebošnjačke nacionalnosti. Najveće izbjegavanje da ratni zločini nazovu pravim imenom su Kazani i ubistvo desetina srpskih, hrvatskih i drugih civila, za koji je odgovorna 10. brdska brigada na čelu sa Mušanom Toplaovićem Cacom, reakcijom politike prekvalifcirana su u obična ubistva, pojašnjava Avdić.
“Prvi takav i najbrutalniji slučaj desio se u ljeto 1992. godine sa ubistvom šestočlane porodice Ristović u sarajevskom naselju Velešići. Ono što je posebno dramatično i što je tragično, što su porodicu Ristović tokom ručka ubili pripadnici regularnih policijskih snaga koji su suđeni u jednom sudskom procesu koji je imao elemente farse i kojim nije zadovoljen nijedan minimum pravde za užasan zločin. Taj zločin nije tretiran kao ratni zločin nego kao ubistvo, premda je imao sve atribute ratnog zločina”, pojašnjava Avdić.
Svi su saglasni da tematika ratnih zločina održava trenutne vladajuće politike i da pravosuđe nije učinilo dovoljno i da finansiranje odbrane optuženih za ratne zločine novcem lokalnih institucija nije patritski čin nego uvreda za žrtve i porodice.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
